sport.ba @sport.ba
U nastavku suđenja Zdravku Mamiću i ostalima u tzv. aferi Dinamo 2, svjedok Miroslav Blažević danas je kazao kako je za svoje posredovanje u transferu Dejana Lovrena u Lion dobio proviziju od 400.000 eura, ali ne zna je li proviziju trebao dobiti i Mario Mamić, koji je sudjelovao u pregovorima za taj transfer.
Sin bivšeg legendarnog Miroslava Ćire Blaževića u iskazu na osječkom Županijskom sudu ispričao je da ga je kontaktirao glavni skaut Liona Florient Mauris (Maurice) te pokazao zanimanje za Dejana Lovrena.
Dvije strane firme
Naknadno je od Liona dobio ovlaštenje da, kao predstavnik toga kluba, može započeti razgovore o mogućem Lovrenovom transferu te se sastao sa Zdravkom Mamićem i dogovorio sastanak nakon sedam dana. Predstavnici klubova su u razgovoru, kaže, došli do određenog iznosa, ali i dogovorili da će se pregovori nastaviti nakon nekog vremena u Lionu.
To se i dogodilo mjesec kasnije, kada je i dogovoren Lovrenov transfer u Lion za 9,2 miliona eura. Blažević napominje kako je bilo dogovoreno da će mu pripasti naknada od 400.000 eura i da će mu to platiti Dinamo, ali u konačnici su mu taj iznos, u dvije rate, isplatile dvije strane firme.
Na upite tužiteljstva rekao je da mu nisu poznate kompanije Sports and Marketing Promotion i Aznavur Managment, s čijih je računa, prema optužnici Uskoka, isplaćena njegova provizija. Na upite odbrane potvrdio je da je Mario Mamić bio na sastanku u Lionu kada se razgovaralo o Lovrenovom transferu, ali je konačnu odluku donio Zdravko Mamić koji je bio na telefonskoj vezi s optuženim bivšim direktorom Dinama Damirom Vrbanovićem.
Pojasnio je da je Zdravko Mamić u pregovorima zastupao Dinamo, a Mario Mamić vjerojatno Lovrena. Upitan je li se tokom pregovora spominjalo koji iznos treba dobiti Mario Mamić Blažević je rekao da nije sudjelovao u razgovorima o proviziji za Maria Mamića i ko će je platiti.
Kazao je i da se ne sjeća firme Wang Corporation Limited preko koje je, prema optužnici Uskoka, NK Dinamo u Lovrenovom transferu oštećen za 900.000 eura. Tužiteljstvo tereti Vrbanovića da je, u dogovoru sa Zdravkom Mamićem i ostalim okrivljenicima, s tom kompanijom čiji je stvarni vlasnik bio optuženi Igor Krota, 12. januara 2010. zaključio sporazum o posredovanju kojim je utvrđeno da će Dinamo za usluge posredovanja pri Lovrenovi transferu isplatiti 900.000 eura.
Vrbanović je optužen da je sklopio sporazum iako je znao da ta firma neće poduzimati nikakve radnje u realizaciji tog transfera jer će sve odraditi on osobno, sukladno uputama Zdravka Mamića optuženog da je nakon sporazuma temeljem fiktivnih računa naložio plaćanje 900.000 eura firmi Wang Corporation Limited.
Bez posrednika
Uskok u optužnici navodi da u dokumentaciji NK Dinama ne postoje vjerodostojne knjigovodstvene ili poslovne isprave koje bi dokazale da je usluga posredovanja firme Wang Corporation Limited stvarno i obavljena, dok iz evidencije Hrvatskog nogometnog saveza proizlazi da u tom transferu Dinamo nije imao posrednika.
Suđenje se nastavlja 28. aprila, ispitivanjem novih svjedoka. U tzv. aferi Dinamo 2, za izvlačenje novca iz kluba u sklopu zločinačkog udruženja, uz Zdravka i Zorana Mamića, koji su u bijegu u BiH i kojima se sudi u odsutnosti, optužnicom su obuhvaćeni Zdravkov sin Mario Mamić, bivši Dinamov direktor Damir Vrbanović, poduzetnici Sandro Stipančić i Igor Krota te menadžer Niki Artur Vuksan (Nikky Arthur).
Uskok tereti Zdravka Mamića da je, od decembra 2004. do decembra 2015. ostale okrivljenike organizirao u zločinačko udruženje te da su klub oštetili sklapanjem fiktivnih ugovora između Dinama i više stranih firmi te ispostavljanjem računa o plaćanju nepostojećih usluga za transfere igrača, koje je Dinamo plaćao.
Izmijenjenom optužnicom Uskok tereti Zdravka Mamića i ostale okrivljenike da su kaznenim djelima NK Dinamo oštetili za 25,8 miliona eura, a da je zagrebački klub neosnovano obvezan na plaćanje još milion eura. Tužiteljstvo tereti okrivljenike da su taj novac dijelili između sebe i koristili za svoje potrebe.
Krajem oktobra 2023. Vuksan je priznao krivicu i nagodio se s Uskokom pa je, temeljem sporazuma, osuđen na godinu zatvora, uvjetno na pet godina. Krivicu je, krajem oktobra 2023. priznao i Krota koji je, nakon nagodbe s Uskokom, osuđen na devet mjeseci zatvora, što je zamijenjeno radom za opće dobro.
U decembru 2024. krivicu su priznali Mario Mamić i Sandro Stipančić. Mario Mamić je bezuvjetno osuđen na godinu i četiri mjeseca zatvora, a izdržavanje kazne trebao je započeti 10. marta ove godine. Poduzetnik Sandro Stipančić osuđen je na 11 mjeseci zatvora što će biti zamijenjeno radom za opće dobro.
