sport.ba @sport.ba
Postoji puno razloga zbog kojih bi se igrač penzionisao. Povrede, godine ili želja da provodi što više vremena s porodicom dobri su razlozi za obijesiti kopačke o klin s obzirom da je za ostanak u top formi potrebno puno odricanja. No, samo je jedan igrač prekinuo karijeru zbog - nadolazeće apokalipse!
Riječ je o Carlosu Roi, golmanu koji je, zanimljivo, 1998. branio za Argentinu protiv Hrvatske i 1999. nosio dres Mallorce protiv Varteksa u utakmici koja će biti poznata kao posljednja odigrana u proljeće za jedan hrvatski klub.
Na vrhuncu svoje karijere odlučio je reći dosta profesionalnom nogometu u strahu od završetka milenija koje je, prema njegovom mišljenju, trebalo označiti i kraj svijeta. Kada se najgore nije dogodilo, odlučio se vratiti na teren, a u igranju ga nije spriječio niti rak testisa!
Od početka karijere Roa je pokazivao zavidnu razinu upornosti. Igrajući u mlađim uzrastima Racing Cluba obolio je od malarije tijekom ljetne turneje u Africi. Na njegov povratak nije trebalo dugo čekati, ubrzo je prešao u Lanus s kojim je došao do prve titulu osvojivši 1996. Copu CONMEBOL.
Sljedeće godine ostvario je transfer u Mallorcu te je nakon uspješne prve sezone zablistao na Svjetskom prvenstvu 1998. godine gdje se istaknuo vrhunskom odbranom jedanaesterca Davidu Battyju u šesnaestini finala protiv Engleske. Od tog takmičenja nadalje njegova je reputacija nastavila rasti, a s Mallorcom je ostvario najbolji plasman u historiji kluba plasiravši se na kraju sezone na treću poziciju La Lige. Roa je tada imao 29 godina te se činilo kako bi ubrzo mogao zacementirati titulu najboljeg svjetskog golmana.
Manchester United dugo je vremena pozorno pratio nastupe argentinskog čuvara mreže i poslao na adresu kluba s Baleara ponudu u iznosu od 10 miliona eura s namjerom da Roa postane prva zamjena neprikosnovenom Peteru Schmeichelu.
Posvećeni adventist sedmog dana ipak je imao drugačije planove. Roa je bio uvjeren kako će doći i kraj svijeta te je 1999. odlučio izaći iz nogometa kako bi se, prema svojim riječima, "spremio za apokalipsu na mjestu na kojem će Bog dati sve što je potrebno".
Golman se odrekao svega što je posjedovao te otišao u osamu. Pronađen je u Villi de Soto, malenom selu u planinama Cordobe gdje je u izolaciji s porodicom čekao apokalipsu.
"Nikad nisam želio biti fudbaler i fudbal mi nimalo ne nedostaje. Sretan sam bez njega," rekao je za Ole nakon što su ga novinari napokon pronašli nakon šestomjesečne potrage. Kada do armagedona nije došlo Roa se vratio u Mallorcu. Ali, s jednim uvjetom - da zbog religije ima slobodnu svaku subotu!
"Odlazak mi je koristio - vratio sam se odmoren, sretan i s nestrepljenjem da se vratim nogometu," objasnio je Guardianu nekoliko godina kasnije inzistirajući da je odluka privremenog odlaska iz nogometa dočekana s odobravanjem njegove obitelji. "Niko nije dovodio u pitanje moju odluku, čak niti novinari."
Roa se, očekivano, više nije vratio u staru formu. U Mallorci je ostao zamjena Leu Francu, a 2002. otišao je u drugoligaš Albacete s kojim je iduće sezone izborio ulazak u prvu ligu.
Kada se činilo da bi mogao ponovno biti među boljim golmanima, stigle su loše vijesti - dijagnosticiran mu je rak testisa. Teška bolest tako ga je primorala da se 2004. još jednom oprosti od karijere, ali Roa je svojom poznatom upornošću pobjedio smrtonosnu bolest i još jednom izborio povratak među stative u argentinskom Olimpu prije nego što će 2006. objaviti konačno penzionisanje.
Čovjek poznat pod nadimkom Lechuga, odnosno salata (zadobivenog zbog svoje vegetarijanske prehrane), odlučio se okrenuti ulozi trenera. Nakon što je bio trener golmana u nekoliko niželigaša, priključio se bivšem saigraču iz reprezentacije Matyasu Almeidi u River Plateu kojem je pomogao da se iz druge lige 2012. godine vrate u najviši rang.
Roa je Almeidu slijedio i u Banfield te kasnije meksički Chivas s kojem je od 2015. osvojio četiri titule.
Poznat je i po tome što je iz vremena dok je bio u Riveru umalo ušao u fizički obračun s novinarom koji se rugao klubu zbog ispadanja te po tetovaži Chivasa uz koju je napisano "kao dio moje životne priče i svega što sam prošao u nogometu."
