sport.ba @sport.ba
Bivši reprezentativac Srbije i fudbaler Union Berlina Neven Subotić konačno je progovorio o detaljima iz svog života i karijere koje je do sada malo ko znao.
Ništa kod ovog defanzivca rođenog u Bosni i Hercegovini nije bilo tipično, od karijere pa preko samog života. Pobjegao je od rata u BiH, preko Njemačke u Ameriku, pa se vratio u Bundesligu gdje je od zvijezde za samo nekoliko godina, uspio da nestane s fudbalske mape.
U velikom intervjuu za nemački ''Kicker.de'' , Subotić je govorio o svom životu, početku karijere, uspjesima s Milionerima iz Dortmunda, ali i o životu van terena, koji je još zanimljiviji od ovog fudbalskog dijela.
Na pitanje šta mu je prvo sjećanje kada je kao dijete došao u Njemačku, Neven je kao iz topa rekao:
„Prvo sjećanje mi je - vrtić. Nije bilo segregacije, djeca su bila zajedno, bilo im je dozvoljeno da se igraju i zabavljaju bez obzira na boju kože ili poreklo. Gledajući to iz današnjeg konteksta, zastrašujuće je koliko smo se udaljili od tog mehanizma koji je funkcionisao“.
Za razliku od Njemačke, Amerika mu nije baš toliko prijala.
„Nova sloboda koju sam iskusio u SAD sa 17 godina mi je bila impresivno iskustvo. Ali, taj stil života na koledžu nije bio za mene. Bio sam fokusiran na fudbal, želio sam postati profesionalac. Zato sam napustio koledž poslije samo jednog semestra“.
I tako dok je tumarao i tražio se na fudbalskoj mapi, njega je pronašao Bundesligaš Mainz.
„Na Svjetskom prvenstvu za igrače do 17 godina u Peruu, upoznao sam čovjeka koji je imao veze s njemačkim klubovima i želio je da mi organizuje probe. U ljeto 2006. imao sam probu u Mainzu u trajanju od sedam dana, koja se rastegla na dva mjeseca. Htjeli su prije svega mentalno da me testiraju. Dvije godine kasnije već sam bio u Dortmundu“.
Upravo u Mainzu te sezone Neven je po prvi put sarađivao sa zvanično najboljim trenerom svijeta Jurgenom Kloppom.
„Imao sam čvrstu vjeru u njega. Otvorio mi je oči i pokazao mi šta je neophodno da bih uspio na profesionalnom nivou. Imao sam osjećaj da ako neko može da me dovede do toga, to je onda Klopp“.
Zajedno su iz Mainza otišli u Borussiju, gdje su nizali nevjerovatne uspjehe.
„Bilo je izuzetno lijepih trenutaka u Dortmundu, ali je prije svega to bilo vrijeme za učenjeu. Tu sam naučio šta je potrebno za timske uspjehe. Mi smo u tunelu već vodili 2:0 protiv svakog, jer smo u svakom trenutku znali da možemo se osloniti jedan na drugog. Pored toga, imali smo ogroman motiv i veliki kvalitet tima“.
Ta kohezija je bila ključna za velike uspjehe.
„Većina nas smo još bili momci koje su čekale najbolje godine. Niko nije zaista znao šta nas čeka. To što smo uspjeli i proslava na kraju učinila je da ostanemo braća zauvijek. Vrijeme ne može prekinuti te spone“.
A, Neven kaže da je uspeo iako nije bio najbolji gotovo ni u čemu.
„Moja snaga je to što sam svjestan da nisam najveći talenat, da tehnički nisam najbolji, ali sam učio da ljudi koji mnogo rade i pametno rade, mogu ostvariti svoje snove. A, izazovi su mi zabavna stvar. Kao Union Berlin sada“.
Otkrio je Subotić i kako je i zbog čega izabrao ovaj klub koji je poslije dosta godina zaigrao u Bundesligi.
„Imam cijeli spisak kriterijuma koji provjeravam prije nego što izaberem klub. Na njemu su razvoj kluba, kontinuitet trenerskog rada. Nemam želju da idem u klub koji mijenja trenera na svaka dva mjeseca. Bitno mi je i kakav profil igrača traži šef struke, jer ako se u taj ne uklapam, onda neću ni da idem u taj klub. Koristim više različitih izvora, da bih sklopio cijelu sliku: pričam s trenerom, sportskim direktorom i sa što više igrača. I poslije toga procjenjujem da li je to sredina za mene. Union Berlin je jedan od rijetkih klubova koji se uklapao u tu cijelu sliku. Novac mi je tek na dnu ljestvice. Najviše želim igrati“.
A, ni uloga navijača nije zanemarljiva. Union ima pravu armiju vjernih navijača.
„Već sam igrao utakmice u reprezentaciji u sablasnoj atmosferi. Navijači dodaju svemu nekoliko najbitnijih procenata. Bez fanova, sport je nešto potpuno drugačije. Oni čine fudbal posebnim. Ostvariti cilj pred 80.000 navijača je fantastično“.
Veliki je humanitarac Neven Subotić, ima svoju fondaciju za pomoć djeci u ugroženim krajevima Afrike. Ne samo što daje koliko može, već je i sebi oduzeo mnogo toga. Luksuza se potpuno odrekao.
„Koristim metro za prevoz, kao i hiljade građana Berlina svakog dana. Postoji mnogo stvari kojih sam se svjesno odrekao u životu. Imao sam nekoliko automobila, kuću s velikom baštom. Ali u jednom momentu sam shvatio da mi sve to smeta. Da je to zabluda. Prodao sam kuću i automobile i ta sloboda mi je sjajna. Sad mi je prednost da imam što manje toga. I od tada mogu slobodno usmjeriti svoje misli ka mnogo važnijim stvarima“, zaključio je Neven Subotić.
