Bruno Fernando bi u meču protiv Reala mogao biti jedan od ključnih aduta Partizana – ne samo zbog forme, nego i zbog dodatnog motiva. Angolski centar igra protiv bivšeg kluba, a takve utakmice često izvuku i ono “više”, čak i kada se rastanak desio bez velikih trzavica.
U njegovom slučaju, priča ima jasan kontekst: Fernando je u Realu imao možda najnezgodniju ulogu u cijeloj Evroligi – biti rezerva Ediju Tavaresu. Tavares je godinama jedna od najvećih prednosti Madrida, centar koji pravi ogromnu razliku u oba smjera, i u takvoj hijerarhiji teško je uhvatiti ritam, razviti igru i izboriti prostor za iskorak.
Fernando je i sam govorio da je znao gdje dolazi, da se nije žalio i da je pokušavao maksimalno izvući iz situacije, ali je bilo jasno da će mu za pravi napredak trebati minutaža i jasna uloga. U Realu je, prema navodima, s dolaskom novog stručnog štaba ispao iz rotacije i u Evroligi dobijao ograničene minute, zbog čega je tražio sredinu u kojoj će imati veću odgovornost.
U Partizanu je dobio upravo to – ulogu prvog centra i prostor da pokaže energiju, agresivnost u reketu i prisustvo u skoku. Više puta je naglašavao da uživa u atmosferi, načinu na koji su ga prihvatili navijači i saigrači, te da mu sve to pomaže da igra rasterećenije i sigurnije.
Posebna priča je i duel s Tavaresom. Iako su sada na suprotnim stranama, Fernando ističe da su bliski i da ga smatra prijateljem, ali da na terenu to ne znači ništa – takmičiće se maksimalno, kao protiv bilo koga. Sve zajedno daje meču dodatnu emociju i još jednu temu više: može li Bruno, sada u punoj ulozi i samopouzdanju, napraviti razliku protiv tima u kojem je nekad čekao svoju šansu.