sport.ba @sport.ba
Ramón Mendoza 1990. godine gledao je snimak utakmice Crvene Zvezde i Partizana kako bi "procijenio" kvalitetu Dejana Savićevića. Nije to bio najbolji dan za kasniju zvijezdu, ali je tadašnji predsjednik Real Madrida otkrio je stasitog braniča Partizana koji mu se svidio: Predraga Spasića.
Danas 57-godišnjaka nije dugo bilo u medijima, ali je sada "otvorio dušu" za srpski Sport klub. Otkrio je kako je u velikim financijskim problemima i kako radi u skladištu za 400 eura.
"Uložio sam neka sredstva u tvrtku koja je propala zbog bombardiranja i svega što se događalo, doživio sam financijski fijasko. Nakon toga sam bio razočaran. Pao sam u depresiju i još neke loše stvari su mi se dogodile u životu, pa deset godina sam se borio sam sa sobom i uz pomoć obitelji, brata Bojana i liječnika koji mi je puno pomogao, uspio sam se stabilizirati i izliječiti od depresije”, rekao je Predrag Spasić.
Nažalost, najpoznatiji potez Spasića kao igrača Real Madrida bio je njegov autogol na Camp Nouu, u utakmici koja je završila 2:1 za Barcelonu, a njegov nesretni udarac završio je utakmicu. Bilo je to njegovo potonuće kao igrača "Kraljeva".
"To je jedino što bih promijenio da mogu. I to što sam prestao igrati relativno mlad, a prestao sam s 30 godina. To ružno sjećanje na autogol me stalno pratilo i ostavilo loš dojam. I sada kada sam pogledam taj gol, izgleda da nisam mogao vjerovati da mi se tako nešto dogodilo. Ali... izgleda da se takve stvari ponekad događaju. Golman Pedro Haro krenuo je na loptu i rekao da je njegova. Zabio sam glavom gdje ne treba. Najgore mi je bilo kad su mi navijači Barcelone skandirali ime. Pobijedili su nas tada 2:1“, rekao je Spasić i dodao:
"Da, u ovako velikom derbiju gdje se gleda svaka greška. Znam da je predsjednik Mendoza bio ljut, pa nisam igrao idućih pet utakmica. Bilo je i u novinama, kao "ja ne znam što je Spasić htio u tom trenutku", tko zna koju aluziju i na što su mislili, ali nisam imao priliku pokazati se u boljem svjetlu."
Ipak, da postoje i gore stvari, spoznao je nakon sportske karijere. Uvjerio je kako postoji i druga strana života sportaša.
"Ima. Tu sam priču osjetio na vlastitoj koži i savjetovao bih mladima da se brinu o tome kada završe karijeru, da ne dođu u situaciju u kojoj sam ja završio."
Dodao je kako je život naučio gledati drugim očima.
"No, mogu samo reći da sam sada potpuno normalan i da danas neke stvari vidim i cijenim drugačije. A u tom periodu sam radio i neke krive stvari, koje su se jako loše odrazile na moj privatni i društveni život. Radim u firma koja se bavi uvozom robe iz Turske, ja sam tu kao pomoćni radnik koji distribuira dalje po Srbiji”.
