sport.ba @sport.ba
Nikada nije igrao za velikana, ali uvijek je imao karizmu i poštovanje svojih rivala. Jedan od rijetkih u modernom fudbalu koji su rekli ne ogromnom novcu i slavi već su odlučili da uživaju u fdbalu.
Šesti je strijelac Serie A sa 209 golova i bio je prvi strijelac italijanskog prvenstva dvije uzastopne sezone (2009/2010. i 2010/2011.). U te dvije godine činilo se da je sjajnog napadača nemoguće zaustaviti, ali njegova karijera se mogla promijeniti 2010. godine.
Stara dama je zavšrila na razočaravajućem sedmom mjestu, a Ciro Ferrara i Alberto Zaccheroni se su je izmjenjivali na klupi. Trebala je to biti sezna preporoda sa dolascima Diega i Felipea Mela, ali bila je to sezona za zaborav.
Kako bi odmah krenuli i ne izgubili zaostatak za protivnicima, Juventus je klupu povjerio klupu Gigiju Delneriju i odabrao glavnu metu kao igrača koji će raditi uz Alessandra Del Piera kako bi Juve vratio na vrh.
Silna želja Juventusa u to vrijeme bio je Antonio Di Natale, čuveni napadač koji je veliku popularnost stekao igrajući za svoj Udinese gdje ima status legende.
Popuularni Toto je tada rekao ne i sljedećih je godina prepričavao svoj izbor: "Uvijek sam bio takav. Uvijek sam svaki izbor donosio srcem, glavom i nikad nisam gledao novac."
"U Juventusu je bilo mnogo novca, važan je to klub i osvojio je sve. Moj me agent nazvao i rekao mi da postoji ta mogućnost, rekao sam: 'Hvala, hvala i Juveu, ali moja porodica i ja ostajemo ovdje u Udinama, osjećam se kao jedan od njih i volio bih ovdje završiti karijeru.'"
"Zatim sam nazvao predsjednika Pozza i problem je riješen u dvije minute".
Di Natale je zabijao golove u niz, a Udinese je uvijek bio u sigurnoj zoni, a ponekad bi i izborili plasman u kvalifikacije za Ligu prvaka, a čovjek s 227 golova u dresu Zebri iz Udina stavio je svoju porodicu i svoju stabilnost ispred osobnih ambicija.
Toto je uvijek linearno opravdavao svoj izbor i uvijek bi potvrdio da uopšte ne žali zbog odbijanja Juventusa.: "Ne Juventusu? Ponosan sam što sam to rekao. Bio je to izbor srca, bio sam sretan u Udinama."
Po odlasku u penziju Di Natale se bavio trenerskim poslom, a dvije godine je sjedio na klupi niželigaša Carraresea kojeg je napustio ljetos.
U međuvremenu je promijenio i imidž. Načare su postale zaštitni znak ovog 45-godišnjaka koji u karijeri nije osvojio niti jedan trofej, ali živio je život i imao reputaciju kao da je osvojio sve.
