Na današnji dan, prije tačno 30 godina odigrala se najslavnija, ali i najtužnija utakmica u istoriji klupskog fudbala u Bosni i Hercegovini.
Naime, te noći je Željezničar dijelilo samo dvije minute od prolaska u finale Kupa UEFA-e i mečom s Real Madridom.
Kup UEFA-e jači od Kupa prvaka
Predvođen Štrausom s Grbavice, mitskim igračem Želje, a tada trenerom, Željo je igrao sjajan fudbal i ravnopravno se nosio u strašnoj konkurenciji fudbalskih velikana poput Intera, Fiorentine, Ajaxa, Manchester Uniteda, Tottenhama, HSV-a, Atletica PSV-a, PSG-a i Reala.
Osimova ekipa je najprije u dvije utakmice izbacila bugarski Sliven (s ukupnih 5:2), švajcarski Sion (3:2), Dinamo Minsk (3:1), a u polufinalu ih je čekao tada izuzetno jaki mađarski Videoton.
Videoton je u ovu avanturu krenuo najprije izbacivši prašku Duklu (1:0), PSG (5:2), Partizan (5:2), a u četvrtfinalu nakon boljeg izvođenja penala i slavni Manchester United.
Prva polufinalna utakmica igrala se 10. aprila 1985 u Mađarskoj, tačnije u Szekesfehervaru, a Videoton je pobjedio Željezničar s 3:1.
Međutim, Željo u uzvratu nije želio ispasti bez ispaljenog metka i Plavi su od samog početka krenuli u paklenu ofanzivu mađarskog gola.
Golovima Bahtića i Ćurića Željezničar je imao rezultat koji mu garantuje prolaz, a osim toga, igrači Ivice Osima imali su toliko fantastičnih prilika da je čudno što se mađarski predstavnik nije kući pune mreže.
No, kako to inače u fudbalu biva, kad ne zabiješ, primiš. Samo dvije minute prije kraja, kad je cijela Grbavica već slavila ulazak u istorijsko finale šok!
Jednu naizgled bezopasnu, više iz očaja odigranu akciju, Joszef Csuhay je pretvorio u gol i tako uništio snove najbolje generacije ekipe s Grbavice.
Gol Csuhaya i očaj Ivice Osima, scene koje se nikad neće zaboraviti
Tog gola i cijele te priče prisjetio se i Csuhay, fudbaler kojeg se i danas s tugom sjete svi oni kojima je Željo u srcu:
"Da, iako je prošlo mnogo godina, i dan-danas se sjećam tog gola. S druge strane, to nije nikakvo iznenađenje jer se bek može sjetiti svih golova koje je ikada postigao u karijeri", rekao je u intervjuu za Slobodnu Bosnu Csuhay i dodao: "I danas se jasno sjećam trenera Željezničara, Ivice Osima, kako se hvata za glavu nakon mog gola.."
"Mislim da je Željezničar mogao proći dalje da su njegovi igrači bili samo malo više profesionalniji. Mislim, prerano su se počeli radovati, odmah nakon što su postigli drugi gol i već tada su mislili da je utakmica gotova. No, to je fudbal. Tih posljednjih deset minuta mi smo krenuli u žestoke napade bez ikakvog straha, jer više nismo imali ništa izgubiti. I posrećilo nam se", rekao je Csuhay.
Grbavica je plakala, ali i slavila svog Želju
Mada je ispao, ta utakmica je postala mit za sve navijače želje, a toga je svjestan i veliki Ivica Osim koji se prisjetio te tužne, ali slavne večeri:
"Ti igraš da se o tome priča, da neko doživi tako da se ne zaboravi. Kad se ti ne sjećaš utakmice, kad je zaboraviš, onda se pitaš što si igrao tu, šta si uopšte bio. Ovako, kad tim stvarno odigra da ljudi ili slave ili žale za nečim, onda je to vrijedilo pažnje, onda si nešto napravio.''
Željezničar je igrao u sastavu: Škrba, Berjan, Baljić, Šabanadžović, Čapljić, Komšič, Bahtić, Škoro, Ćurić (Čilić), Baždarević i Samardžija.