Otišle su s ciljem da ostvare barem jednu pobjedu i izbjegnu "fenjer" na Evropskom prvenstvu, a vratile su se s medaljom oko vrata. Hrvatske rukometašice krajem prošle godine napravile su jednu od najvećih senzacija u istoriji ženskog rukometa, osvojivši senzacionalnu bronzu na Euru u Danskoj, iako su na isti otišle kao najveće autsajderke.
Nakon što se euforija stišala, a donekle slegle emocije, jedna od novih heroina hrvatskog sporta Ćamila Mičijević (26) iz Francuske se rado odazvala pozivu "Nezavisnih" i govorila o tih nezaboravnih petnaestak dana u Danskoj, čudnoj i teškoj, ali za nju i veoma uspješnoj 2020. godini.
"Prošla godina je bila izrazito turbulentna, ne znam ni sama koju ocjenu bih dala, morala bih neki prosjek vaditi. Krenula je odlično, nakon teške povrede sam se vratila na teren, zatim je došla korona i zaustavila cijeli svijet. Morala sam ponovo praviti pauzu. Zatim je došla ponuda iz Meca, jednog od najboljih evropskih klubova, zaigrala sam Ligu prvaka, što je bio jedan od mojih snova. Na kraju ludi Euro, medalja oko vrata, sve u svemu što se tiče rukometa ocjena je čista desetka", bio je kratak osvrt sjajne Mostarke, najbolje igračice Hrvatske i trećeg strijelca minulog Evropskog prvenstva (35 golova).
Oslabljene neigranjem nekolicine važnih igračica, pulenke Nenada Šoštarića redom su pobjeđivale Mađarsku, Nizozemsku, Srbiju, Rumuniju, Njemačku, te na kraju u utakmici za treće mjesto Dansku. Upisale su tek dva poraza, od Norveške u grupnoj fazi, te Francuske u polufinalu.
"Tek kada smo sletjele na aerodrom i stigle u Hrvatsku čini se da smo bile svjesne šta smo napravile. Doček, ogroman broj čestitki, silna podrška, slikanja i tada smo shvatile koliko nas je ljudi pratilo i podržavalo. Definitivno je fenomenalan osjećaj, još nas drži ta neka pozitivna euforija, mada su već krenule klupske obaveze", ističe Mičijevićeva i dodaje:
"Prva utakmica je mnogo značila, već tada smo ostvarile zacrtani cilj koji je bio da se pomaknemo s tog začaranog mjesta na kojem smo bile godinama unatrag. Imale smo veliku želju u toj prvoj utakmici i uspjele smo, a veliko samopouzdanje smo dobile nakon pobjede nad svjetskim šampionom Nizozemskom. Tada je bilo jasno da prvi trijumf nije bio slučajan. Onda je počelo sve da se slaže, sreća, naša ludost".
Bronzana Mostarka naglašava da je cijela situacija u vezi s virusom koronom i karantinom u dobroj mjeri doprinijela da među igračicama vlada porodična atmosfera, koja je možda i bila ključna u ovom nesvakidašnjem poduhvatu. Upravo je Ćamila u tom segmetu bila možda bila ključna jer je prema brojnim izvještajima upravo ona bila dobri duh reprezentacije.
"Falilo nam je dosta igračica, ali to je normalno danas u sportu. I ja sam propustila jedan Euro, morate se prilagođavati situacijama, naučeni smo da koga nema - bez njega se mora. Mislim da nas je najviše ujedinila ta karantena. Cijelo vrijeme smo provodile skupa, to nam se svidjelo, tako da smo svu energiju sakupljale u toj karanteni koja nam je prijala", kaže popularna - Ćana bez mane.
Ćamila se često sjeti svojih početaka u Mostaru... Kao veoma talentovana prvo je krenula iz Lokomotive, a zatim je obukla dres Katarine. I danas se čuje i druži sa bivšim saigračicama.
"I danas sam jako bliska s prijateljicama koje su nosile dres bivših klubova. Družimo se kad god smo u mogućnosti. Ja sam kao veoma mlada dobila priliku da zaigram Premijer ligu i to mi je sigurno pomoglo u karijeri da se razvijam kao dijete. U to vrijeme liga je bila prilično jaka, mislim jača nego što je trenutno. Žao mi je što, recimo, ta moja generacija '94, koja je osvojila sve i koja je sada u najboljim godinama, što zbog sustava i drugih stvari nije napravila više. Meni je pošlo za rukom da odem u Rijeku, kasnije u Mađarsku. Dosta mi je tu pomogla reprezentacija... Tržište je takvo kada igraš za reprezentaciju otvaraju ti se šanse. U BiH sigurno ima kvaliteta i potencijala. Stvaranje reprezentacije je malo duži proces. Sve mora krenuti od mlađih uzrasnih kategorija, mlađih kadeta, juniorki pa seniorske selekcije. Ništa se ne dešava preko noći, ja sam s ovim curama od svoje 15. godine i normalno je da nakon 10 godina zajedničkog rada na kraju dođe rezultat", kaže lijevi vanjski reprezentacije Hrvatske.
Za kraj je dodala da ne krije da joj prija pažnja, da voli kamere posebno kada nisu teške teme, kao i da se u Francuskoj dobro snašla. U Mecu, koji važi za jedan od najboljih francuskih klubova, zajedno nastupa sa saigračicom iz reprezentacije Ivanom Kapitanović, a nada se da će 2021. godina dopustiti da se svi vrate normalnim životima.
"Iskreno sam razmišljala šta poželjeti drugima u Novoj godini... S obzirom na posljednje potrese zaista mislim da ne može biti gora od prošle. Dosta toga nas je ružnog snašlo, ali vjerujem da će se u ovoj dosta toga riješiti i da ćemo prije svega mi sportaši normalno igrati, a svi drugi ljudi normalno živjeti", zaključila je iz Meca Ćamila Mičijević.