12. marta 1993. godine, Čikago Bulsima gostovali su Šarlot Hornetsi. Taj meč izazvao je veliku pažnju, jer su „Stršljenovi“ s vrlo talentovanom ekipom, koju su predvodili Leri Džonson, Alonzo Morning i Kendal Gil, nešto ranije tokom sezone savladali „Bikove“ u Čikagu. Poslije tog meča novine su pisale o novim momcima koji su spremni da uskoro „sruše“ šampionski tim Bulsa i da Čikago uopšte nije mogao da parira čvrstoj igri Hornetsa. Kada se tome pridodaju hrabre izjave igrača Šarlota poslije susreta, o tome kako su na istom nivou kao Bulsi i kako su spremni da ih „izazovu“ u borbi za titulu, ni ne treba da čudi što je Majkl Džordan bio vrlo ljut poslije tog susreta i što je jedva čekao naredni meč sa Šarlotom, ne bi li im pokazao „ko je ko“.
Vidjelo se od starta susreta da je Džordan baš motivisan ušao u meč, „zatrpavao“ je koš Hornetsa i bilo je vrlo brzo jasno da to neće biti prijatno veče za „Stršljenove“. Zaustavio se Majkl na kraju na 52 poena, za čije postizanje mu je bilo potrebno 35 šuteva. Bulsi lako savladaju Šarlot sa 123:108. Ipak, da se to veče ne pamti samo po Majklovom broju postignutih poena i sjajnoj igri, pobrinuo se „Leteći“ u drugom poluvremenu, kada je dvaput zakucao „preko“ Alonzo Morninga, „osvetivši“ mu se tako za njegovih 9 rampi Bulsima u prethodnom duelu, ali i „osvetivši“ se cijelom timu Hornetsa za provokacije i neke potcjenjivačke izjave.
Majkl je prvo početkom treće četvrtine u polukontri poslije razmijenjenih nekoliko dodavanja s Pipenom, zakucao „preko“ Morninga, koji je nekako bojažljivo krenuo da zaustavi Džordana. Čim je zakucao loptu u koš, Majkl je na zanimljiv način pogledo „Zli Zo“-a, čime je vjerovatno nagovijestio ono što će se dogoditi nešto kasnije tokom susreta. Ako će za zakucavanje iz treće četvrtine možda neki reći da nije djelovalo spektakularno, jer se Morning suviše „uplašio“ Džordana, vjerujemo da niti jedan ljubitelj košarke neće naći nikakvu zamjerku na Majklovo „posterizovanje“ Alonza iz posljednje četvrtine.
Na nešto manje od tri minuta do kraja susreta, Džordan je u punom trku primio na 6 metara od koša Hornetsa loptu od Pipena, i „stuštio“ se ka obruču. Morning je ovog puta bio hrabriji, punom snagom je pokušao da zaustavi Majkla, skočio mu je na blokadu, ali je „Leteći“ prosto „zakucao“ i loptu i Alonza „u koš“. Uslijedio je „trash talk“ Majkla Džordana i burna, neki bi rekli i vrlo bijesna, proslava zakucavanja, koju je „Zli Zo“ propratio okrenutih leđa i pognute glave.
Bio je to Majklov najbolji odgovor na dešavanja u prethodnom duelu Bulsa i Hornetsa, o čemu je govorio odmah po završetku meča: „Morali smo nešto da dokažemo večeras. Pobijedili su nas prošli put, a neki od komentara u novinama bili su da su na istom nivou kao mi. "
Jedan od najboljih igrača Hornetsa te sezone Kendal Gil, poslije meča kratko je prokomentarisao susret: “Nekako sam pričao mnogo kada smo ih pobijedili prošli put, a on (Džordan) mi je danas odgovorio na terenu.”
Mnogo godina poslije susreta, Kendal Gil je i više nego zanimljivom izjavom podsjetio ljubitelje košarke na 12. mart 1993. godine i duel Hornetsa i Bulsa: “Igrali smo dobro, te večeri nam je solidno krenulo protiv Čikaga, Alonzo je podijelio nekoliko rampi… Ponijela nas je utakmica, bili smo samo glupi klinci, počeli smo da prozivamo Džordana i ostale igrače. Prizivali smo 'đavola' i to nam se osvetilo. MJ je bio ljut, nekoliko puta je stavio 'Zoa' na poster, 'napunio' nas je te večeri. Vidjelo se da je odlučan da nas ponizi.”
Kako je “Leteći” dva puta stavio Morninga na “poster” i kako je izgledala njegova ljutita reakcija poslije drugog zakucavanja, kojom je pokazao “klincima” da su ga naljutili, možete se podsjetiti na snimku, koji je pred vama.
(Sport.ba/Sportskasecanja.com)