
Sky Sports je napravio opširan i više nego interesantan intervju sa Slavenom Bilićem, u kome se osvrtao na život u Jugoslaviji dok je bio mlad, na rat, ali i na tok svoje karijere, kako fudbalske, tako i trenerske.
Novinare je prvo zanimalo kako je izgledao njegov život u rodnom Splitu i tadašnjoj državi Jugoslaviji.
- Imali smo kvalitetno obrazovanje i živjeli smo bogat život, da budem iskren, ali do raspada Jugoslavije je došlo jer smo željeli svoju državu. Ta ideja se javila kada je došlo do raspada SSSR-a, u našem gradu je vladala ratna atmosfera. Rat je suštinski bio 30-40 milja od Splita, a u njemu, hvala Bogu, samo nekoliko sedmica. Ali opet to je loše uticalo na psihu svih nas jer je mnogo mladih bilo u vojsci ili članovi njihovih porodica. Ipak, niko iz moje porodice, ni ja nismo bili u ratu - rekao je Bilić, pa nastavio:
- Moj otac je doktor ekonomskih nauka, tako da smo brat i ja imali odlično obrazovanje i bili smo prilično bogati. Vaspitani smo tako da nam škola bude na prvom mjestu, ali moj otac je bio ljuti fan fudbala - otkrio je, prenosi Espreso.rs.
Kada je izbio rat u Jugoslaviji on se već bavio fudbalom, a liga nije prestajala da se igra ni tokom nemilih događaja u državi. Osvrnuo se i na jedan potez Slobodana Miloševića, tadašnjeg predsjednika velike države.
- Fudbaleri nisu morali da se priključe vojsci, ali je tadašnji predsednik Slobodan Milošević rekao da svaki sportista u državi predstavlja svoju zemlju, tako smo nastavili da igramo fudbal.
Bilić je rodni grad napustio napustio 1993. godine, kada je iz Hajduka prešao u Kalrsruhe za koji je nastupao naredne tri godine.
- U tom periodu ko god je mogao je otišao u inostranstvo, pa tako i ja. Otišao sam u Njemačku, drugi momci uglavnom u Italiju, koja je tada bila fudbalski fantastična, u Englesku nismo mogli jer je ona tada bila prilično zatvorena za strance. U Premijerligi je tada bio tek poneki stranac, uglavnom iz Skandinavije.