sport.ba @sport.ba
Tek drugi put u svojoj 130-godišnjoj povijesti, Sunderland če nastupati u trećem rangu engleskog nogometa. To je sada i oficijalno jer su jučer na dramatičan na stadionu Svjetlosti izgubili i teroetske šanse za opstanak. Poništen “gol” u petoj minuti nadoknade- poslao ihje u drugo uzastopno ispadanje, ovoga puta u League one. Stotine miliona funti su bezobzirno potošeni od strane onih koji su bili zaduženi za klub. Ispadanje za njih ne znači ništa, ali mnogo boli sve iskrene navijače.
Bila je to zima 1957. godine, a mini-bus pun navijača Sunderlanda krenuo je put Burnleya u uvjeti koji su učinili da vožnja bude nemoguća. Policajac Harry McKenna i njegovi prijatelji pokucali su na vrata farme i pitali mogu li se zaustaviti sve dok se vrijeme ne smiri. Zauzvrat, oni su ponudili pomoć na farmi, tako da su dva dana 14 navijača Sunderlanda živjeli na farmi i te momente nikada neće zaboraviti.
“Volio pričati tu priču”, kaže njegov sin, Dave. “Ono što sam zapamtio, kad god bi pričao o tom događaju, naglasio je da nikada u životu nisu tako dobro jeli. Bilo uvijek svježih proizvoda na farmi a svaki put kada je pričao priču, šunka je sve bila deblja i deblja! Voljeli su prisjećati te situacije, voljeli su pratiti i bodriti Sunderland. “
Harry McKenna išao je gledati tadašnje Engleske prvake. Sunderland je šest puta bio prvak države. Prošle sedmice je Manchester City osvojio njihovu petu. Šest dana kasnije, razlika između dvije ekipe bit će još veća. U današnjici, naravno.
“Bodrenje Sunderlanda bila porodična stvar”, dodaje Dave. “Moj tata je digao brata na ramena kako bi mogao vidjeti tim koji je osvojio titulu 1936. godine. Obožavao je Sunderland. Išao sam sa njim u Blackpool, Merseyside i London.”
“Imam tri sezonske ulaznice. Moja dva sina, Connor (12) i Ciaran (9), s njima sam nastavio tradiciju kad otac je umro. Imam dojam da za njih utakmice predstavljaju obavezu. Pitao sam ih tko su im najdraži igrači, oni su rekli da ih nemaju. Slomili su mi srce.. “
Propast kluba desila se nevjerojatno brzo. “To je bio niz smiješnih imenovanja, kratkotrajnost, smjenjivanja menadžera i očajnički loše regrutiranje”, dodaje on.
“Moj tata mora biti sretan što nas nikada nije zapamtio u nižem rangu od prve lige. Umro je prije prve ispadanja i mislim da je sretan što se to dogodilo. “
“Sunderland nikad ne bi trebao biti u trećoj ligi. Došlo je do serije pogrešaka kako bi se klub doveo do mjesta gdje je sada. Vezali su greške jednu za drugom, a jedna od najvećih je ta što su dopustili da Niall Quinn napusti klub. U zadnjih osam godina potpisali su sedamdesetak igrača i samo su profitirali odprodaje trojice. Dovodili su hrpu smeća. “
Pred njima je dug put ka oporavku, a u modernom nogometu nema jamstva za povratak u Premier ligu. Leeds ispao prije 14 godina i još uvijek se pokušavaju vratiti a proveli su i tri sezone u trećoj ligi. Sheffield Wednesday je Premier ligu 1999. i nikada se nisu vratili.
Sunderland se srami zbog njihovih rukovodećih ljudi; Ellis Short, Margaret Byrne, Lee Congleton i Roberto de Fanti. Vlasnici, glavni rukovoditelji i sportski direktor prokockali su svoju šansu. Ovo je bila njihova zadnja prilika a nesposbno vodstvo je potrošilo gotovo trećinu milijarde funti da bi stvorili najlošiju momčad u 130-godišnjoj povijesti kluba. Trojica od njih su nestali, a četvrti, Ellis Short, se još uvijek vrti oko kluba. Bolje bi mu bilo da ide.
Dragi Bog samo zna kada ćemo opet Sunderland gledati na Old Traffordu, Emiratesu, Wembleyu, a ne tako davnu su na tim stadionima uzimali bodove.
