sport.ba @sport.ba
Nogomet je u svojoj suštini igra. I nekakvo je uvriježeno mišljenje da bi u njemu trebalo uživati, da je dostupan svima i da služi za jačanje duha i tijela. Djevojkama iz ove priče sve to nogomet i predstavlja, ali riskiraju jako puno da bi ga igrale. Potresna je ovo priča o životu nogometašica u Afganistanu, nacionalnih reprezentativki koje se svakodnevno suočavaju sa životnim opasnostima zbog ljubavi prema lopti.
"Nije uopće jednostavno doći na trening", počinje priču selektorka afganistanske ženske nogometne reprezentacije, Amerikanka Kelly Lindsey. "Cure bivaju pljuvane i kamenovane na ulici, a čitavim putem do treninga padaju bombe."
I to je realnost za neke članice nacionalne selekcije. Ne sve, jer dio reprezentativki živi u dijaspori i ne prolazi opisanu torturu.
"Važno je da ostale cure koje se bave nogometom shvate da je ovo stvarno. Da to nisu priče. Ove djevojke prolaze to svaki dan", ističe Lindsey koja i sama, iako selektorka, nikad nogom nije stupila na afganistansko tlo, a i sami kampovi i pripreme održavaju se u inozemstvu!
"Ako cura igra nogomet, njen otac, brat, njeni treneri, njena majka, svi oni bivaju žrtve predrasuda društva. Khalida Popal, naša direktorica u reprezentaciji, brata su joj umalo izboli na smrt jer je dopustio sestri da igra. Meni je nevjerojatno da unatoč svemu što prolaze, i dalje žele igrati nogomet. Za njih je to doslovno pitanje života i smrti", kaže afganistanska izbornica.
I ona sama se mora snalaziti. Osim što kampove drži izvan Afganistana, trenira svoje djevojke na daljinu, upute šalje mailom ili se čuje s njima telefonom. A neke od igračica nikad nisu ni igrale na terenu prave veličine i u igri 11 na 11.
"Napravili smo vijeće. Preko telefona se čujemo svake dvije sedmice da raspravimo oko treninga, prehrane, što se događa s ekipom, u čemu napreduju i što treba popraviti na terenu i van njega... Šaljemo im videa, vježbe, taktičke stvari u powerpointu kako bi, kad dođu u kamp, znale što tražimo od njih", zaključuje Lindsey pod čijom je paskom Afganistan u dvije godine napredovao od 128. do 106. mjesta na Fifinoj listi, a san im je nastupiti na Svjetskom prvenstvu.
"Kad se to dogodi, svijet će znati da se ženski nogomet promijenio", zaključuje Lindsey.
