16. 01. 2018 - 17:47
25 godina od smrti Svetozara Vujovića: Bio je kapiten, trener...
907
Shares
25 godina od smrti Svetozara Vujovića: Bio je kapiten, trener i direktor FK Sarajevo

NA DANAŠNJI DAN

25 godina od smrti Svetozara Vujovića: Bio je kapiten, trener i direktor FK Sarajevo

FKSinfo.com
16. 01. 2018 - 17:47
0
Shares

Svetozar Vujović je jedan od rijetkih ljudi koji su za Sarajevo bili vezani i srcem i dušom. Rođen je 3. marta 1940. godine u malom mjestu Bajci, pored Bileće, a već u djetinjstvu se sa roditeljima doselio u Sarajevo. Fudbalom se počeo baviti 1957. godine, kada je pristupio juniorima Radnika iz Hadžića, a već dvije godine kasnije počela je njegova bordo priča.

Svetozar Vujović je jedan od rijetkih ljudi koji su za Sarajevo bili vezani i srcem i dušom. Rođen je 3. marta 1940. godine u malom mjestu Bajci, pored Bileće, a već u djetinjstvu se sa roditeljima doselio u Sarajevo. Fudbalom se počeo baviti 1957. godine, kada je pristupio juniorima Radnika iz Hadžića, a već dvije godine kasnije počela je njegova bordo priča. U ljeto 1959. godine, Vujović postaje član FK Sarajevo u kojem je ostao sve do kraja života i to u tri uloge, igrača, tehničkog referenta i direktora. 

Za prvi tim Sarajeva je 19. juna 1960. godine, u posljednjem prvenstvenom kolu, na gostovanju kod Radničkog u Beogradu (4:4), kada je u finišu meča zamjenio standardnog prvotimca Ivicu Mioča. Već u idućoj sezoni, Vujović se nametnuo treneru Brozoviću i postao je nezamjenjiv prvotimac. Iako još dvadesetogodišnjak, sa ukupno 21 odigranom utakmicom bio je drugi najstandardniji prvotimac te sezone. Ni promjena trenera nije puno utjecala na njegove sjajne igre. 

vujovic1

Dolaskom Ratomira Čabrića, Vujović je i dalje ostao prvi izbor na beku, a najbolja nagrada za sjajne partije stigla je 1962. godine, kada je pozvan u mladu reprezentaciju Jugoslavije, za koju je ukupno upisao dva nastupa. U oktobru 1963. godine, stigla je i kruna karijere, kada je na njegovu adresu stigao poziv za prijateljsku utakmicu „A“ timova reprezentacija Jugoslavije i Rumunije. Iako su mu mnogi predviđali veliku reprezentativnu karijeru, njegov patološki strah od visine, ga je spriječio da se ustali na bekovskoj poziciju reprezentaciji. Vujović je plavi dres oblačio u 8 navrata, a u dva susreta je na bekovskoj poziciji igrao u tandemu sa još jednim prvotimcem Sarajeva, Mirsadom Fazlagićem. Zbog straha od visine, Vujović je morao odbijati pozive selektora Lovrića, pa ga je ovaj odlučio skroz prekrižiti, pa zbog toga, nakon Olimpijskih igara 1964. godine, više nije nastupao za državni tim. 

Vujović je, iako sa samo tri nastupa, bio i član prve šampionske generacije Sarajeva. Naime tada je prva dva susreta morao preskočiti radi isključenja u posljednjem kolu prethodne sezone, a nakon što je nastupio i iduća tri susreta, skupa sa prvim golmanom Muftićem se morao pozdraviti sa saigračima, jer su otišli na obavezno jednogodišnje odsluženje vojnog roka. Sarajevo, koje su već ranije napustili Ristić i Mušović (otišli u Hajduk), a povrijedili se Ferhatović i Biogradlić, niko nije ozbiljno shvatao, što je bordo tim na najbolji mogući način iskoristio i osvojio šampionsku titulu. 

Nakon povratka iz JNA, Vujović je zaigrao na poziciji centarhalfa, sa kapitenskom trakom u ruci. Posebno priznanje mu je stiglo u ljeto 1970. godine, kada je izabran za Predsjednika savjeta profesionalnih fudbalera Jugoslavije. Ipak sve češće povrede, primorale su ga da dosta rano počne razmišljati, pa je u jesen iduće godine i definitivno okačio kopačke o klin.  Karijeru je završio u jesen 1971. godine, a ukupno u dresu Sarajeva je odigrao 300 zvaničnih utakmica, te postigao 3 gola. Računajući i nezvanične utakmice, Vujović je bordo dres oblačio 444 puta, po čemu je drugi igrač sa najviše nastupa za Sarajevo, nakon legendarnog Ibre Biogradlića. 

Poslije završetka igračke karijere, dvije godine je obavljao posao tehničkog referenta ekipe, a 1974. godine izabran je za direktora FK Sarajevo. Tu poziciju je časno i pošteno obavljao punih 18 godina, tačnije sve do početka agresije na našu zemlju. Njegov jedini cilj je bio da od Sarajeva napravi renomiran Klub, a poznat je bio i po tome što je uvijek i na svakom mjestu branio interese kluba, igrača i navijača. Ni u najtežim trenucima za grad i klub, Vujović nije napuštao svoje Sarajevo. Ostao je i sanjao o tome kada će momci u bordo dresovima ponovo istrčati na Koševo. Ipak to nije dočekao, 16. januara 1993. godine je prestalo da kuca njegovo srce. Srce koje je 35 godina kucalo samo za Sarajevo. Danas, svečani salon u prostorijama kluba nosi njegovo ime i svakodnevno podsječa sve generacije kluba na lik i djelo legende Svetozara Vujovića. 

Učitaj još novosti