sport.ba @sport.ba
Nedavno me moj kolega i dobar prijatelj Muhamed Bikić obradovao na jutarnjoj kafi. Znamo mi tako sjesti rano izjutra, dok većina naroda još spava pa „pretrsti“ sportska događanja iz jedine nam domovine, ali i svijeta. Naravno, repka, te bockanje na relaciji Sarajevo – Željezničar je neizbježno. Posljednji put Muhamed me baš prijatno iznenadio, imao je hediju za mene. Treće izdanje njegove izuzetno uspješne knjige „sportskivremeplov.ba“ izašlo je nedavno iz štamparije u izdanju IK „Buybook“, te sam se baš obradovao da ću svoju biblioteku obogatiti i ovim izuzetno bogatim štivom.
Itekako sam upoznat kroz posao, ali i druženje s Muhamedom, o ovom izuzetno vrijednom njegovom projektu koji provodi na zadovoljstvo ljubitelja sporta u našoj domovini. Baš na toj jutarnjoj kahvi zamolio me da mu uradim i kratak osvrt na samu knjigu, jer reče da voli „kada ja to na svoj način ispišem“. Iskreno, nisam mu ovo do sada rekao, ali me malo i zadeverao. Nisam do sada nikome pisao osvrt na samu knjigu, te osjećam malo i tremu i strah da li ću se uspjeti nositi s tim.
Pa vakat je i da počnem. Knjiga „sportskivremeplov.ba“ sasvim sigurno jedno je od najvrijednijih štiva iz ove oblasti, jer su zastupljene čak 133 vrhunske ličnosti koje su obilježile sport na ovim prostorima. Trebam odmah naglasiti da iako je vatreni Željovac, Muhamed je itekako objektivan. Ustvari jedan od rijetkih s one strane grada. Tako sam čitajući knjigu primjetio da je u njoj zastupljeno više mojih igrača (čitaj s Koševa) nego Plavih, iako bi se moglo očekivati drugačije. Zato ga i posebno cijenim, naročito kad prizna onako iskreno kako on samo zna da Bordo tim igra bolje nego njegovi ljubimci.
Naročito su me dojmile priče o legendarnom Ibrahimu Biogradliću, Miroslavu Brozoviću, nezaboravnim Hasetu i Papetu, Enveru Lugušiću, Predragu Paji Pašiću i naravno legendi ovoga grada Želimiru Vidoviću Keliju. Tačno sam se zapitao da li Muhamed navija za onaj bolji, Bordo tim ili ga više cijeni. Šalu na stranu, vrhunski se izborio s izuzetno teškim zadatkom, jer je ličnosti koje su obilježile bh. sport zaista bezbroj.
Svaka priča potkrijepljena je odgovarajućim sadržajem, neizostavnim fotografijama koje su vrhunski izrađene, ali i izjavama samih sportista (barem većine njih).Kao šlag na tortu stiže nam baš na kraju, a to je priča o herojini Olimpijskih igara 1984. u našem Sarajevu, Katarini Witt. Smatram da je ovo djelo od neprocjenljive vrijednosti za našu državu, te da ga treba posjedovati svaki ozbiljan novinar, sportista, a pogotovo student Fakulteta za fizičku kulturu.
Možda bi moj uvaženi kolega trebao razmišljati o tome da u ovaj vremeplov u budućnosti ubaci i priče o izuzetno uspješnim bh. sportskim kolektivima, što bi sigurno obogatilo ovo izuzetno štivo. I za kraj moram spomenuti nešto, a nadam se da moj kolega neće zamjeriti. Muhamed je diplomirani pravnik i magistar Sporta i tjelesnog odgoja. Uprkos sjajnim sposobnostima, on je kao i mnogi danas bez stalnog angažmana iako u našoj profesiji imamo svega osim pravih novinara. To je nažalost još jedan odraz stanja u državi, za koju je dao najbolje godine svog života tako što je proveo braneći je tokom agresije. Nadati se nekim boljim vremenima, te da će Muhamed kao mnogi naći odgovarajuće zaposlenje adekvatno njegovoj struci.
Piše: Mirza Hadžijusufović
