sport.ba @sport.ba
Gabrijela Andersen Šis dočekala je priliku tek u 39. godini da se takmiči za Švicarsku u maratonu na Olimpijskim igrama.
Prvi put žene su se takmičile u najnapornijoj disciplini na smotri u Los Anđelesu 1984, a osim po tome, ovaj maraton upamćen je i po najdirljivijoj priči i momentu kada tijelo ne sluša, ali srce izgura do cilja.
Gabrijela je u trenutku nastupa radila kao instruktorka skijanja. Na maraton je došla spremna, ali preskočila je poslednji punkt s vodom i dehidrirala.
Teturala se stazom u finišu, mišići nisu odgovarali na njene zahtjeve, a desna ruka se pomjerala kao da nije njena.
Medicinsko osobolje je krnulo da joj pomogne, ali ih je ona otjerala. Znala je ako priđu u pomoć da neće završiti trku.
Poslušali su je samo zato što su vidjeli da se i dalje znoji i da nije u životnoj opasnosti, piše "Blic".
Samo ju je mozak slušao, znala je gdje treba da ide, a kroz cilj je prošla potpuno sagnuta uz skandiranje publike i odmah je pala doktorima u naručje.
Čudesno, poslije samo dva sata izašla je iz bolnice, trku je zaršila kao 37. ispred sedam trkačica, a dvije sedmice nakon istorijskog maratona ponovo se takmičila.
I dan danas mnogim sportistima je upravo Gabrijela podstrek i idol, 30 godina kasnije, a prije svega oličenje olimpijskog duha i onoga što vraća vjeru da sport ipak nije na dobrom putu da postane samo biznis.
