
Njemačka je u polufinalu Evrospkog prvenstva u Francuskoj, ali večeras smo mogli uživati u pravom spektaklu. Finale prije finala, kako je ovaj dvoboj nazvan, zaista je opravdalo sva očekivanja. Pogoci, odlično taktiziranje s obje strane, frenetično navijanje, penal lutrija kakva se rijetko viđa...Italija je pružila herojski otpor i još jednom dokazala da se ne smije otpisati prerano.
Četi Antonija Contea malo je falilo da bude putnik umjesto Elfa u polufinale. Samo da su igrači bili malo pribraniji ishod je mogao biti potpuno drugačiji. Ostaje mi žal, kao i većini fudbalskih zaljubljenika što ovakva Italija, jedna potpuno nova selekcija nije otišla još korak dalje. Ipak, svjetski prvak dokazao je snagu i prošao među četiri najbolje selekcije Starog kontinenta. Zasluženo, nema šta. Elf je i prije meča bio favorit, ali se to tokom 120 minuta i nije drastično primjetilo. Naprotiv, bilo je trenutaka kada su Azzurri dominirali terenom, a nespretnost u samoj završnici koštala ih je boljeg rezultata. Razočaran sam ostao taktikom Antonija Contea, koji je morao uvidjeti da su mu na terenu potrebne svježije snage. Nevjerovatno da Simone Zaza uđe u zadnjim sekundama samo kako bi pucao penal, te je to još jedan dokaz da je novi strateg Chelseaja išao na penale.
Ko zna, da je bio malo hrabriji, Italija je mogla i u polufinale. A onda bi sve bilo moguće. Još jednom se dokazalo da taktika 3-5-2 itekako funkcioniše, ali osjetilo se ipak neigranje Candreve, De Rossija i Motte. Svaka čast Sturaru i Parolu, ali prekaljeni lavovi su ipak klasa za sebe. Prvo poluvrijeme i nije nam ponudilo spektakl, igralo se potpuno očekivano veoma oprezno. Njemačka je kontrolirala igru, dok se Italija opredijelila i ovog puta za brze kontre. Moram naglasiti da je za mene veliko razočarenje na ovom takmičenju Thomas Muller. Bayernov ubica ne igra ni približno dobro kao protekle sezone, a uz to očajno je šutirao i u penal seriji. Nadam se da će me demantovati donekle već u narednom susretu. Kad smo kod toga, za Loewovu ekipu će veliki hendikep biti neigranje iskusnog Hummelsa zbog žutih kartona u narednoj fazi takmičenja, te će priliku vjerovatno dobiti Mustafi. Ne baš idealno rješenje, ali sasvim pristojna zamjena.
U drugom dijelu susreta mogli smo uživati u prikazanom fudbalu, dva pogotka, pregršt uzbuđenja i lijepih poteza. Poveli su svjetski prvaci u 65. minuti. Iznenađenje Eura, sjajni Hector, odlično je ubacio, a pored uspavane italijanske odbrane pogodio do tada poprilično nevidljivi Mesut Ozil. Meni izuzetno drag fudbaler bacio je u trans tribine, a mene itekako rastužio. Ubrzo je Mario Gomez mogao sve riješiti, ali Gigi Buffon još jednom dokazao je svoju klasu. I onda je Italija počela preuzimati primat, iako Conte s klupe nije povukao neki potez. A itekako ih je imao. Pogotovo ofanzivnih.
Kada se baš i nije očekivalo stiglo je izjednačenje. Jedan centaršut neoprezno je ispratio Boateng, te loptu sklonio rukom. Za Kassaija dileme nije bilo, a Juventusov defanzivac Bonucci preuzeo je odgovornost na sebe i silovitim udarcem izjednačio na 1:1. Potpuni preokret mogli su donijeti Pelle i De Sciglio, ali ostalo je neriješeno i otišli smo u produžetke. Ni nakon 120 minuta igre nije bilo pobjednika, te smo pristupili penal lutriji. Devet serija i čak sedam promašaja s bijele tačke. Vidjeli smo užasne udarce Pellea i Zaze, a onda se i Bonucci od heroja pretvorio u tragičara. Ipak, konačni "negativac" za Azzurre bio je fudbaler Manchester Uniteda Darmian, koji je očajno šutirao s bijele tačke. Bio je to prelagan zadatak za majstora kakav je Manu Neuer, a Hector je bukvalno probušio Buffona i odveo svoj tim dalje. Šteta za ovu generaciju italijanskih fudbalera, a Nijemci su sada prvi favoriti Eura. Njihovog protivnika saznat ćemo sutra, kada će senzacionalni Island na megdan domaćinu. Sigurno još jedan zanimljiv meč, koji s nestrpljenjem očekujemo.
Piše: Mirza Hadžijusufović