sport.ba @sport.ba
Portugal je novi prvak Evrope. Četa Fernanda Santosa opet nije slavila u regularnom dijelu susreta, ali pamtit će se rezultat.
Cristiano Ronaldo i društvo ostvarili su historijski rezultat, po prvi put u historiji svoje zemlje osvojili su naslov evropskog prvaka. I to baš kada skoro niko nije vjerovao u to. Mnogi će kazati nezasluženo, ali pobjedi se ne gleda u zube. Pogotovo kada znamo da je ostvarena bez najboljeg, napadača Reala Cristiana Ronalda. Istina je da Portugalci na smotri Starog kontinenta i nisu briljirali, ali su stigli do trofeja. A to se itekako traži.
Od samog početka nisu ulijevali neku sigurnost, grupu su prošli uz dosta sreće i tri remija, a onda su redom padali Hrvatska, Poljska, Vels i u finalu domaćini. Sigurno je da su imali lakši raspored nego Galski pijetlovi, ali opet ponavljam najvažnije je slaviti u finalu. Pa kako god. Domaćin je poklekao u najvažnijem susretu, kada je imao sve u svojim rukama. Tome itekako može zahvaliti i rezervisti Gignacu, koji je u nadoknadi vremena regularnog dijela susreta umjesto mreže uzdrmao samo stativu.
Rui Patricio naprosto je zaključao svoj gol i još jednom dokazao da je sjajan čuvar mreže. Bilo je tu i sreće u određenim situacijama, ali već odavno je poznato da ona prati hrabre. Ni Francuzi nisu bili previše uvjerljivi do finala, ali su igrali sigurno ljepše i efikasnije. Ipak, smatram da je u finalu presudila genijalnost Fernanda Santosa, izuzetnog stratega koji je s Grčkom dokazao koliko zapravo može. Doktorat je uslijedio večeras, kada je svoju domovinu odveo na krov Evrope. Cristiano Ronaldo bit će mu doživotno zahvalan, jer upravo od večeras prestaju one priče kako mu do statusa velikog igrača nedostaje značajniji trofej s reprezentacijom. Tako je Realova zvijezda nadmašila Lea Messija, koji još uvijek nema niti jedan značajniji uspjeh s Argentinom (čitaj trofej sa svjetskih ili evropskih prvenstava).
Didier Deschamps je još jednom dokazao da je "zelen" za veći uspjeh, a to je i dokazao protiv Portugala. Itekako mu se o glavu obilo nepozivanje Karima Benzeme, pa i Francka Riberyja. Mjesta je moglo biti i za Samira Nasrija, ali i još neke igrače. Igru je itekako bazirao na Olivieru Giroudu, kojeg ne vole ni Arsenalovi navijači. Antoine Griezmann postao je prvi strijelac Eura sa šest golova, ali večeras je podbacio. Baš kao i ostatak tima. U najvažnijem susretu falilo im je koncentracije, svježine, pa i spretnosti u odlučujućim trenucima.
Na samom početku označio sam upravo Galske pijetlove kao najveće favorite, ali kako je turnir odmicao vidjelo se da im fali pravi vođa. Večeras to nije bio blijedi Payet, kao ni Paul Pogba. Fudbaler Juventusa je pokazao da je premlad da povede svoj tim ka tituli. A u redovima Portugala upravo su oni stariji bili i najbolji. Realov Pepe, kojeg mnogi nazivaju kasapinom, odigrao je odličan turnir. Vjerovatno je bio i najbolji na Euru, te dokazao da s pravom nosi dres kluba sa "Santiago Bernabeua". Rui Patricio dokazao je svoju klasu, baš kao i Nani. Cristijana Ronalda i nije potrebno pretjerano isticati, a večeras je ispunio veliku želju i obradovao naciju. Tu je naravno i Quaresma, koji je pogodio kad je bilo izuzetno potrebno - protiv Hrvatske. Naravno, ne smijem zaboraviti ni sjajnog Joaa Marija, te strijelca Edera. Uz mladog Renata Sanchesa selekcija koja je itekako dobro ukomponovana. Također, ne smijemo izostaviti ni ostale igrače, ali mene je naročito dojmio Ricarco Carvalho.
"Stade de France" vječno će pamtiti generacije Portugalaca, jer je tu ispisana historija. Nagovijestio sam u prošloj kolumni da bi Portugal mogao šokirati Francuze, a tako se i dogodilo. Ronaldo i društvo naplatili su svu "nepravdu" i poraz od Grčke u produžecima 2004., te nakon 12 godina čekanja i plača zasjeli na krov Evrope. Upravo je moj prijatelj i sportski novinar Muhamed Bikić to i najavio, da ćemo na ovom turniru imati iznenađenje. Prvak Evrope prije 24 godine bila je Danska (1992.), prije 12 Grčka (2004.), a sada dvanaestogodišnje iznenađenje Portugal. Ima tu nešto sigurno u brojkama, a napomenuo je da Portugal je iznenađenje jer se ta riječ odnosi na selekcije koje nikad nisu osvojile naslov.
Euro je završio, a čini mi se da smo ostali uskraćeni za vrhunski fudbal. Bilo je previše taktiziranja, odugovlačenja, pa i glume, ali i to je sve postalo sastavni dio najpopularnije igre na svijetu. Nazvao sam na početku Portugalce, nakon grupne faze i neuvjerljivih igara, balerinama, a sada im se želim izviniti. Prvaci Evrope su ipak, ma kako da su došli do naslova. Mnogi smatraju nezasluženo, ali ne mogu se složiti s tim. Da je kojim ludim slučajem Bosna zasjela na krov Evrope, zar bi nekom bilo važno kako je stigla do toga?
Piše: Mirza Hadžijusufović
