sport.ba @sport.ba
Život nije mazio Jakuba Blaszczykowskog, a ovaj je neumorni veznjak čovjek odluke u poljskoj reprezentaciji. Na ovogodišnjem je Euru u stranu gurnuo i zasjenio čak i Roberta Lewandowskog.
Niko nije bio konstantniji u ključnim trenucima kada je Poljacima to trebalo. Kada su u pitanju utakmice na europskim prvenstvima, on je sudjelovao u pet od posljednjih šest pogodaka svoje selekcije, a sve je krenulo još 2012. godine kada se reprezentacija od takmičenja oprostila u grupi.
Lewandowski je bez sumnje glavna zvijezda poljske ekipe, ali da se reprezentacija oslanjala na njegovu igru i da nije bilo čovjeka kojega svi zovu 'Kuba', tim bi vjerovatno već bio na godišnjem odmoru. A upravo je Kuba bio potpuno otpisan i zatrpan kritikama uoči početka samog takmičenja.
"Mnogi su otpisali njegovu reprezentativnu karijeru, ali Kuba se posljednji smijao", rekao je Lukasz Piszczek "Kickeru".
Poljska je put na ovogodišnjem Euru krenula utakmicom sa Sjevernom Irskom, a Blaszczykowski je namjestio pogodak Miliku koji je timu donio tri boda. Uslijedio je remi bez pogodaka s Njemačkom, a u trećoj je utakmici Kuba postigao pobjednički pogodak protiv Ukrajinaca. Slična se stvar ponovila i u osmini finala u utakmici sa Švicarcima. I dok je Lewandowski sve do drugog poluvremena te utakmice bio bez udarca u okvir gola na takmičenju, Blaszczykowski je novim pogotkom donio prednost Poljskoj koja je naposljetku slavila nakon jedanaesteraca, a veznjak je bio jedan i od strijelaca s bijele tačke.
Njegova upornost i mentalna snaga koju pokazuje na terenu govore puno o tome koliko se morao boriti za svoj put uslijed kompliciranog života kojeg je imao.
Kada je imao samo 11 godina, gledao je kako mu otac na smrt probada majku, a nakon toga ga je odgojila baka. Da nije bilo Jerzyja Brzeczeka, njegovog ujaka koji je jednom prilikom bio i poljski kapiten, Kuba je mogao potpuno dići ruke od svoje budućnosti. Umjesto toga slijedio je njegove korake i na Euru 2012. godine je poveo momčad kao kapiten.
"Ovo će me pratiti čitav život. Dao bi sve da je moja majka još uvijek živa", rekao je Blaszczykowski u jednom od rijetkih intervjua o svojoj porodičnoj tragediji 2010. godine poljskoj televiziji. Svoje pogotke slavi podižući ruke prema nebu, u znak sjećanja.
"Ono što se dogodilo je preokrenulo moj život za 180 stepeni. To je kao da vam kamen padne na glavu, a vi se nakon sedmice probudite i morate isponova početi živjeti. Nikada neću razumjeti šta se dogodilo, ni zašto."
Igrom sudbine, otac mu je preminuo neposredno uoči početka Eura 2012. godine i tako je Blaszczykowski na okupljanje reprezentacije kasnio jedan dan jer je bio na sprovodu. Uprkos tome što je bio tamo sa svojim bratom Dawidom, nije bio u nikakvom kontaktu s ocem nakon što je on osuđen na 15 godina zatvora.
Uprkos emocionalnoj traumi koju je proživio, samo nekoliko sedmica kasnije vodio je svoju ekipu na velikom takmičenju i tada se pokazao odlučujućim čovjekom. Postigao je pogodak za remi s Rusijom koji je njegovu reprezentaciju ostavio na životu uoči posljednjeg kola takmičenja po skupinama.
A sada bivši igrač Borussije briljira nakon dvije teške godine na terenu. Njegovi su problemi započeli nakon četiri minute utakmice s Augsburgom u januaru 2014. godine kada je povrijedio križne ligamente koljena. Nakon povratka je uslijedila serija manjih, ali stalno prisutnih problema i pratila ga je tijekom čitave sljedeće sezone.
Iz Borussije, s kojom je osvojio dva naslova prvaka Njemačke, je otišao na posudbu u Fiorentinu, a potez koji se finalizirao posljednjeg dana prijelaznog roka 2015. godine izgledao je kao novi početak za njega. Ipak, nije se uspio nametnuti pa je započeo samo tri utakmice u drugom dijelu sezone, a prečesto je ostajao na klupi, nekorišten.
Čini se da je prava istina da se Kuba puni životnim nedaćama, a nakon što se pokazao pravim talismanom svoje reprezentacije sada se priprema da ih odvede u prvo, povijesno polufinale Europskog prvenstva.
(Sport.ba/Goal)
