sport.ba @sport.ba
Italija je u četvrtfinalu. I presretan sam. To sam prognozirao na samom početku Eura, u onoj uvodnoj analizi. Pokazalo se još jednom da raznorazni "stručnjaci" veze nemaju o fudbalu, te da danas nam svako može pametovati na društvenim mrežama.
Antonio Conte još jednom nam je dokazao da je čovjek za velike stvari, ali i to da je Vicente del Bosque odavno pročitana knjiga. Uporni strateg pokušavao je kopirati Barcin stil igre, mada su i najveći laici znali da Furija ne može kao Katalonci. Tim s "Nou Campa" ima u napadu monstrume u vidu tandema MSN, dok ova Furija se oslonila na Moratu i Aduriza. Pametnom dovoljno...
Upravo ovo takmičenje, koje je i više nego uzbudljivo - baš kao što sam i nagovijestio, označilo je i kraj jedne velike generacije. Iniesta, Busquets, Ramos, Pique, Fabregas i ostatak družine morao je stisnuti ruku Italijanima i priznati da je protivnik bio mnogo bolji. Već u pripremnom periodu poraz od Gruzije dao nam je naznake koliko može ova Španija, a poraz od Hrvatske samo je produbio sumnje. Italija je rutinski izbacila Špance i sada ide na moćni Elf. Ujedno, Azzurri su se propisno revanširali Del Bosqueu za sramotu iz Ukrajine. Tako je već sada sigurno da ćemo dobiti novog evropskog prvaka. Možda baš Italiju, što da ne?!
Del Bosquea smatram glavnim krivcem, jer se odrekao velikog broja klasnih igrača i oslonio se na ne baš obećavajuće snage. Uz sve to, ova generacija pokazala je kako se ne treba boriti za reprezentativni dres. Nije bilo očekivane žustrine u igri, pa ni prolivenog znoja, a o krvi da i ne govorim. S druge strane, vidjeli smo jednu novu Italiju, koja itekako obećava. Conte ne odustaje od formacije 3-5-2, koju su mnogi proglasili gubitničkom, ali srećom bili su u pravu. Ova Italija ima dušu, kakvu odavno nismo vidjeli. Prvo poluvrijeme odigrali su kao iz udžbenika, u svim segmentima nadigravši Furiju. Italija je na odmor otišla samo s 1:0, a realno makar još dvije ili tri lopte trebale su završiti iza odličnog De Gee. Chiellini ih je načeo u 33. minuti, a Pelle i Eder propustili odlične prilike da ih dokusure. Zato smo mi, simpatizeri stare dobre Italije, pomalo i strahovali, jer je Furija u nastavku pokazala makar malo zašto je bila apsolutno dominantna od 2008. do 2014.
Međutim, bajku je u sudijskoj nadoknadi zaključio odlični centarfor Southamptona, te je završilo 2:0. Tako je najbolja generacija španskog fudbala otišla u historiju, te je vrijeme za novog selektora i neke nove snage. Sigurno da će Elf biti favorit u četvrtfinalu, ali Italiju nikad ne otpisujte "stručnjaci".
Preostala utakmica osmine finala pružila nam je pomalo neočekivan spektakl. Smatram da smo dobili sedam koliko-toliko očekivanih učesnika četvrtfinala i najljepše osvježenje - Islad. Najavljujući današnje mečeve razgovarao sam s legendom bh. fudbala Farukom Hadžibegićem, koji opet pogodi iznenađenje, tj. prolazak Islanđana. Izuzetno precijenjeni Gordi Albion još jednom je pokazao nevjerovatnu dozu kukavičluka, čim napusti Otok. Roy Hodgson baš ništa nije naučio. Engleska pijanica ostala je dosljedna sebi i nevjerovatno glupim odlukama, a to mu se konačno obilo strašno o glavu. Hrabri ribari iz Skandinavije ispisali su pravu fudbalsku bajku, napravili čudo nad čudima. Iako trijumf nad ovakvom Engleskom i nije neko iznenađenje, ako ćemo realno.
Island je odigrao fantastičan meč uprkos svemu, te se vratio nakon 0:1 i slavio. I zasluženo ide u četvrtfinale na megdan domaćinu. Zemlja sa samo 330.000 stanovnika izbacila je Engleze koje su u domovini već proglasili šampionima. Konobari i amateri, koji imaju debi iz snova, pokazali su svima da danas apsolutno svako igra fudbal. Samo je potrebna volja, borbenost i naravno neizmjerna ljubav ka reprezentativnom dresu. Kada bih počeo nabrajati Hodgsonove promašaje trebala bi mi cijela noć, pa neću ni pokušavati. Večeras odlične Islanđane nije pomeo ni penal sa samog početka meča, te su već u 18. minuti potpuno preokrenuli. I zadržali to vodstvo do kraja. Ujedno ovo vjerovatno znači i oproštaj Waynea Rooneyja od reprezentativnog dresa, a na ovom turniru zvijezda Uniteda potpuno je žrtvovana u veznom redu.
Sada smo se definitivno mogli uvjeriti koliko su engleske "zvijezde" zapravo precijenjene, te koliko vrijede Sterling i družina. Izbacili su ih momci koji igraju u Bodo Glimtu, Hammarbyju, Odenseu, Malmeu...Strašni klubovi, nema šta, pogotovo naspram velikana iz kojih stižu Hodgsonove uzdanice. Presretan sam zbog ovog trijumfa Islanda, jer za fudbal itekako ima nade. Živio Euro, živio nam fudbal!
Piše: Mirza Hadžijusufović
