sport.ba @sport.ba
Fudbaleri aktuelnog prvaka BiH ne blistaju ove sezone, te su zaredali s veoma lošim rezultatima. Pobjeda na gostovanju je skoro misaona imenica na Koševu, a da nešto ne štima vidjelo se već prilikom evropskog ispita.
Lech je prošao dosta lakše od očekivanog, bordo tim nije pružio ni 50 % očekivanog otpora, a mnogi su smatrali da je do trenera Dženanana Uščuplića. Čovjek koji je u dvije sezone donio dva trofeja, koji su dugo bili samo puste želje, ispao je glavni krivac, iako je uvijek uskakao kao "vatrogasac".
Međutim, već tada se dalo naslutiti da nešto ne "štima" u bordo svlačionici, ali protiv Uščuplića su ustali svi, od čelnika kluba do navijača. Rijetki su podržali Dženu i preko noći je zaboravljeno šta je sve u kratkom roku odradio.
Hurtić odradio lavovski dio posla, ali...
Prijelazno rješenje bio je Almir Hurtić, koji se pokazao veoma dobro, ostvarivši i prvi gostujući trijumf, ali i prošavši Zrinjski u Kupu BiH. Stigao je srbijanski stručnjak Miodrag Ješić, kojem je glavna preporuka bila titula s dalekog Mijanmara. Predstavljen je kao veliko pojačanje, ali igra Sarajeva je i dalje neprepoznatljiva, izuzimajući rijetke trenutke.
Prilično je čudno zašto je izabran baš ovaj trener, a ne neko iz BiH. Tako iz Srbije stiže informacija da je svima u Partizanu laknulo kada je ustoličen Ješić, jer niko nije želio povratak bivšeg trenera u Humsku. Međutim, očito je da na Koševu dosta toga ne štima, ali da to nije samo do trenera.
U debiju savladan je Vitez s uvjerljivih 4:0, ali je zabrinjavajuće itekako bilo to da je igrač meča bio golman Matej Delač. Odavno jedna ekipa nije napravila više prilika i "nafulala" se na Koševu tog dana kao što je to bilo u Ješićevom debiju.
Vedran Puljić i 69. rođendan
Ipak, nakon toga slijedio je i sarajevski derbi, te su mnogi smatrali da Srbijanac najbolje čuva upravo za taj meč. I to baš 4. oktobra, datuma koji je "sveti" za sve simpatizere bordo boje, dana kada je mučki ubijen Vedran Puljić. Šta reći o derbiju nego da je viđena sramotna predstava igrača koji samo silom prilika nose dres velikana iz bivše Jugoslavije, a nevjerovatno je zvučala izjava trenera Miodraga Ješića da je protivnik igrao grubo i više se trudio. Pa valjda je normalno da se upravo u ovakvim duelima da sve od sebe i pobijedi rival, jer je poznato da u derbijima nema favorita.
Već tada se moglo naslutiti da Ješić nije ni svjestan gdje je došao, a strasti je donekle smirio trijumf nad Veležom od 4:1. Pojedine kolege novinari tvrdili su da je to bila blistava igra Sarajeva, a ja bih je prije nazvao pravom patnjom. Sreća da je tog dana na Koševu gostovao raštimani mostarski orkestar, jer da je ozbiljniji protivnik zaigrao rezultat bi bio znatno drugačiji.
Sve je zavarala uvjerljiva pobjeda identičnim rezultatom protiv Slavije, koja se očito okreće Premijer ligi i očuvanju statusa, ali nedavno gostovanje kod Mladosti pokazalo je sve slabosti ovoga tima. I to na 69. rođendan bordo diva.
Sramotno je tog dana bilo biti navijač Sarajeva, jer navijači nakon očajne partije odbili su prići svojim simpatizerima i pozdraviti se. Očito su se pojedinci previše umislili, visoke plate im udarile u glavu, te su već se zamislili na terenima Italije, Španije i ostalih egzotičnih zemalja. A realnost je, draga gospodo, sasvim drugačija.
Vrijeme za radikalne rezove
Bilo je očito da je krajnje vrijeme da se na Koševu prestanu mijenjati generali, te da se krene od vojske. Ista ta vojska donedavno je bila nedodirljiva, igrači ako se uopšte tako mogu nazvati u stvari su vrijeme provodili u kafanama, u kockarnicama, a o pušenju nargile i da ne pričamo. Ipak, najbolje je o tome šutjeti, te je većina izabrala taj put i to nije spominjala, a krivica je uvijek bila u trenerima.
Već pet doživljenih poraza u 13 kola apsolutno ništa dobro ne obećava, pogotovo kada se zna da u drugom dijelu sezone slijede gostovanja uvijek neugodnim Zrinjskom i Širokom, kao i hitu ove sezone, Slobodi. Prošle sezone titula je osvojena u posljednjem kolu, doživljena su samo dva poraza, a sada već pet. Itekako previše. Pogotovo kada se zna koji timovi su sve nadigrali Sarajevo. I pobijedili ga.
Nenadoknadivim se pokazao odlazak bh. reprezentativca Gojka Cimirota u PAOK, pa i Miloša Stojčeva, kojeg su mnogi smatrali lijenim igračem. To je ustvari bio igrač poteza, tip fudbalera kakav sad itekako nedostaje u bordo svlačionicici. Harmony Ikande je protiv Širokog dao naslutiti da će biti veliko pojačanje, ali uslijedila je povreda zbog koje je još van terena.
Dosta igrača nije opravdalo ukazano povjerenje, neki su apsolutno razočarali (poput bivšeg reprezentativca Mehmeda Alispahića), a navijače najviše boli sraman odnos ka dresu najdražeg kluba. To sigurno ne zaslužuje prava armija vjernih tifoza, koja se s pravom može navati najboljom u državi, a to dokazuju i na gostovanjima.
Isključivi krivci "igrači"
Situacija odavno u Klubu nije bila bolja, bar što se finansijskog momenta tiče, otvoren je i novi trening kamp (na naše uvjete odlično opremljen), čelnici su veoma agilni i obavljaju milion sitnih poslova, ali zakazali su igrači. To je sada više nego očito.
Najvažnije je sada ovu polusezonu privesti kraju, po mogućnosti s dva trijumfa, i ostati u kakvoj-takoj utrci za šampionski naslov. Sigurno je da će biti teško, jer veliki ispit je već u nedjelju, kada stiže Sloboda, predvođena Husrefom Musemićem, legendom Koševa koji je poprilično nepravedno otjeran. Sigurno je da će bivši centarfor željeti se osvetiti svom najdražem klubu, a u posljednjem kolu slijedi megdan s neugodnim Olimpicom.
Jasno je da sadašnji igrački kadar prvo ne poštuje armiju navijača, kao i grb kluba koji nosi i u kojem zarađuje ne baš male svote novca (za naše uvjete to je astronomski). Izgleda da je bitnije izaći u Lukavicu i dobro se provesti do ranih jutarnjih sati ili biti dva sata "na šiši", nego trenirati i boriti se za klub koji te hrani. Čudi šutnja čelnika kluba, koji tako samo odobravaju ovakve poteze "zvijezdica".
Ismijavanje se vratilo kao bumerang
Očtio je da su neophodna finansijska sredstva uspavala sve na Koševu, te da Tanova investicija nije pretvorena u željeno na terenu. Sjećam se odlično pressice iz Bristola, kada je Turkish Airlines predstavljen kao generalni sponzor. Naime, nakon iste, Abdulah Ibraković i još jedan čelnik bordo tima ismijavali su Željezničar, te se zezali da li će sutra na kafu u Istanbul.
Sve su prilike da se to već odbija od glavu, da se zacrtani ciljevi teško ostvaruju na terenu, kao i da je izvršena totalno pogrešna selekcija igrača. Ibraković se u pravom trenutku sklonio, kada je vidio da kola idu nezaustavljivo nizbrdo, a to ismijavanje donijelo je i poraz na Grbavici.
Sigurno je da, kako god okončaju ovu polusezonu, na Koševu moraju se napraviti veliki rezovi. Biće potrebno odlučiti i da li dovoditi ponovo istrošene fudbalere sa strane ili se konačno okrenuti Akademiji, koja itekako mnogo toga može ponuditi. Naravno, ukoliko se izabere druga opcija, navijači će morati biti maksimalno strpljivi, te podržati ove momke kako bi u budućnosti svi imali koristi od toga - od samih simpatizera, čelnika, pa do talenata.
Vedad Gljiva, Advan Kadušić, Elvedin Herić i ostali juniori strpljivo čekaju priliku (Kadušić je u posljednje vrijeme i dočekao), kao i kadeti poput Nedima Hadžića ili Demirela Veladžića. Pitanje je da li će konačno dobiti priliku da pokažu sve što znaju u dresu voljenog kluba, kojeg sigurno više poštuju od sadašnjih "zvijezdica".
Na polusezoni će biti potrebno dosta strpljena, čvrsta ruka, neko ko će lupiti šakom od sto i reći Dosta! Da li je to upravo Miodrag Ješić ili neko drugi nećemo prejudicirati, vrijeme će pokazati samo...
