Samo dan nakon najvećeg dana u historiji urugvajskog fudbala otišao je legendarni Alcides. Ko? Brazilci će već znati.
Juče je bilo 65 godina od kada je Brazil doživio najteži poraz u historiji. Ne, to nije onaj protiv Nijemaca prošlog ljeta, već finale na "Marakani" 1950. protiv Urugvaja. Popularni "Marakanaco" je najveći neuspjeh za "Selecao", ni pet titula nakon toga nisu bile dovoljne da se ovaj šamar zaboravi.
Prežaljeni Urugvaj je slavio sa 2:1 u finalu, osvojio svoju drugu titulu, a posljednji velikan iz te generacije, Alcides je jučer umro. Poživio je 88 godina, svjedok najvećeg dana u historiji najmanje južnoameričke zemlje.
"Samo Papa, Sinatra i ja smo utišali Marakanu", volio je da kaže Alcides, koji je postigao drugi gol i donio pobjedu gostima. Brazilci su vodili sa 1:0, a onda su Schiaffino i Alcides, ili Ghiggia kako mu je jedno od prezimena, postigli golove za titulu Urugvajaca.
Ono što je za Alcidesa važno reći da on nije ostavio dublji trag u selekciji, samo dvije godine je igrao za svoju zemlju, kasnije se preselio u Italiju, nosio dres Rome i Milana i kao "Orijundo" odnosno Latinoamerikanac italijanskog porijekla zaigrao i za "Azzurre". Isto je učinio i streijlac izjednačujućeg gola, Schiaffino.
Alcides je do jučer bio najstariji živi svjetski šampion u fudbalu, legenda je Penarola, a sa Milanom je osvojio titulu početkom šezdesetih, dok je u Romi prigrabio Kup Sajamskih gradova. Omaleno krilo je bilo poznato po strašnom šutu, a 2006. je dobio "Zlatnu kopačku" za životno djelo.