Grad Eibar ima 27.000 stanovnika i smješten je na pola puta do doline rijeke Ego u Baskiji. U gradu se nalazi Ipurua, fudbalski stadion člana španske Segunde Eibara. Okružen je planinama sa sjevera i juga, a najbolji pogled na teren je vjerovatno sa dva tornja preko puta stadiona.
Na stražnjem zidu jedne tribine je mural na kojem je naslikana baskijska i škotska zastava uz grb Eibara sa sloganom „Scotland the brave“. Klub navijača „Escocia la Brava“ je osnovan nakon jednog putovanja 2001. godine kada su navijači Eibara posmatrali ragbi Prvenstvo pet nacija gdje su se zaljubili u atmosferu te su je pokušali prenijeti ovdje. Nekoliko puta godišnje Škoti im se pridruže na Ipurui.
„Nose kiltove i perike, slikaju se pokraj murala“, nasmijano govori predsjednik kluba navijača Joseba Combarro. I oni pokušaju posjetiti Škotsku jednom godišnje.
Nekako je sve na mjestu. Postoji britanska vibra u ovom malom gradu, ali također i nešto baskijsko. U fudbalskom smislu, to su isprepletene kulture. Stadion Ipurua prima svega 6.500 gledalaca, zasjenjen pejzažom oko sebe. Ima nešto u Ipurui i u Eibaru, nešto zaključano u vremenu, starinsko ali autentično, nešto izgrađeno na odricanju i poniznosti.
Ovo je jedno od onih mjesta gdje bi mladi igrači iz velikih baskijskih klubova dolazili na posudbe kako bi očvrsnuli. Xabi Alonso, naprimjer.
Eibar je prošlog ljeta promovisan u Segundu iz Segunde B, takmičenja koje se sastoji od 80 timova podijeljenih u 4 grupe. Imaju najmanji stadion i najmanju prosječnu posjetu od svega 3000 gledalaca u cijeloj Segundi. Imaju i najmanji budžet (3.500.000 eura) i isplaćuju manje plate nego iko. I nijedan tim ne dolazi iz manjeg grada. Ali oni su na vrhu. Kako svaka sedmica prolazi, oni su sve bliži historijskom prvom nastupu u Primeri. To je čudo.
Bilježe svoju najbolju statistiku ikada, bolju čak i od tima Eibara iz sezone 2004/05, kada su bili tako blizu Primere. Ekipu je vodio Jose Luis Mendilibar, koji je kasnije trenirao Bilbao, Valladolid i Osasunu. Za Eibar su igrali Joseba Llorente, Gorka Iraizoz i David Silva.
Silva je tada imao 18 godina i bio je na posudbi iz Valencije. Poznat je čuveni trenutak kada nije želio postići gol jer je protivnički igrač ležao na zemlji. Bila je 91. minuta bitne utakmice. Završilo je 1-1. To je bio gol koji im je mogao donijeti promociju. No, bitnija je čast. Još uvijek se govori o Eibaru, timu „koji je bio u Primeri deset minuta“.
Jedan od Silvinih saigrača tog dana je bio Gaizka Garitano. Sada je menadžer Eibara i klub ima najveću šansu za promociju. Tajna je da nema tajne: stvar je u žrtvovanju, kao što je i uvijek bila. Eibar ostaje strogo u okviru svog budžeta, ne troše kako bi izborili promociju. Umjesto toga, oni grade.
A opet, ispadanje je možda bliže od same promocije!
Ako ono što se dešava na terenu veseli navijače, ono što se dešava van njega im se gadi. Neuobičajeno za španske klubove, Eibar je klub koji ne troši kada nema, a tu je i novac u klupskom budžetu. Predsjednik LFP-a Javier Tebas opisao ih je kao „klub za primjer svima“.
Za razliku od mnogih drugih klubova, oni su imali tek nekoliko finansijskih problema, sve dok im finansijski problemi nisu nametnuti bez njihove krivice.
Situacija je sljedeća: Ukoliko Eibar ne bude skupio 1.7 miliona eura do augusta, suočavat će se sa ispadanjem u Segundu B.
Prema zakonu svaki tim mora imati kapital jednak 25% prosječnih troškova svih ekipa u Segundi, ne uključujući dva tima sa najvišim i najnižim izdacima u diviziji. U teoriji to je način koji garantira opstanak klubova, ali u praksi, to bi moglo paralizovati Eibar.
Kažnjeni su upravo zbog toga što su mali klub koji je uvijek djelovao u okviru svog budžeta i zato što su napravili „grešku“ izborivši nastup u Segundi gdje nisu igrali pet godina.
Kažnjeni su jer su ostvarili pravo natjecati se u ligi gdje se oni osjećaju kao patuljci kad se spomenu budžeti ostalih timova. Primorani su stvoriti budžet diktiran od strane ostalih gdje je više od 50% klubova koji su u bankrotu, ili su nekada bili.
Klub nema dugova, igrači se plaćaju na vrijeme, ali 422.253 eura nije dovoljno. Imaju 6 mjeseci da povećaju vrijednost kapitala u dionicama na 2.146.525 eura, broj koji nije određen njihovim budžetom ili njihovom sposobnošću da garantuju opstanak, već od strane svih ostalih. I mogli bi to platiti vlastitim opstankom. Nekako moraju pronaći 1.724.272 eura za samo 6 mjeseci. To je utrka sa vremenom...
Na Ipurui nisu optimistični. 1.7 miliona eura je veliki iznos, pogotovo za mali klub iz malog grada sa malim brojem navijača, od čega su mnogi maloljetnici, penzioneri i nezaposleni. Ove sezone više od 3.000 ljudi posmatra domaće utakmice, što je skoro duplo u odnosu na prošlu. Svaki navijač bi morao kupiti dionicu u iznosu od 566 eura.
Jedino rješenje, posljednji izbor, mogao bi biti investitor, što znači da bi oni koji zaista brinu o klubu izgubili kontrolu. Zdrav klub, bez dugova, prisiljen u ruke novog vlasnika. Krajnji vid cinizma.
Ukoliko Eibar ne bude skupio novac, neposredna kazna bi bilo ispadanje i povratak u Segundu B. Nadalje, ono što su ostvarili na terenu bi bilo izgubljeno – Iz prvog u treći rang u treptaju oka.
„Potpuno nepravedno“, riječi su gradonačelnika. Eibar bi mogao biti kažnjen jer je pravi primjer kvalitetnog vođenja kluba u ligi gdje dominiraju klubovi koji se loše vode.
„Klub za primjer svima“, riječi su predsjednika LFP-a. A ovo je njihova nagrada.
sport.ba @sport.ba
Nekako je sve na mjestu. Postoji britanska vibra u ovom malom gradu, ali također i nešto baskijsko. U fudbalskom smislu, to su isprepletene kulture. Stadion Ipurua prima svega 6.500 gledalaca, zasjenjen pejzažom oko sebe. Ima nešto u Ipurui i u Eibaru, nešto zaključano u vremenu, starinsko ali autentično, nešto izgrađeno na odricanju i poniznosti.
Ovo je jedno od onih mjesta gdje bi mladi igrači iz velikih baskijskih klubova dolazili na posudbe kako bi očvrsnuli. Xabi Alonso, naprimjer.
Eibar je prošlog ljeta promovisan u Segundu iz Segunde B, takmičenja koje se sastoji od 80 timova podijeljenih u 4 grupe. Imaju najmanji stadion i najmanju prosječnu posjetu od svega 3000 gledalaca u cijeloj Segundi. Imaju i najmanji budžet (3.500.000 eura) i isplaćuju manje plate nego iko. I nijedan tim ne dolazi iz manjeg grada. Ali oni su na vrhu. Kako svaka sedmica prolazi, oni su sve bliži historijskom prvom nastupu u Primeri. To je čudo.
Bilježe svoju najbolju statistiku ikada, bolju čak i od tima Eibara iz sezone 2004/05, kada su bili tako blizu Primere. Ekipu je vodio Jose Luis Mendilibar, koji je kasnije trenirao Bilbao, Valladolid i Osasunu. Za Eibar su igrali Joseba Llorente, Gorka Iraizoz i David Silva.
Silva je tada imao 18 godina i bio je na posudbi iz Valencije. Poznat je čuveni trenutak kada nije želio postići gol jer je protivnički igrač ležao na zemlji. Bila je 91. minuta bitne utakmice. Završilo je 1-1. To je bio gol koji im je mogao donijeti promociju. No, bitnija je čast. Još uvijek se govori o Eibaru, timu „koji je bio u Primeri deset minuta“.
Jedan od Silvinih saigrača tog dana je bio Gaizka Garitano. Sada je menadžer Eibara i klub ima najveću šansu za promociju. Tajna je da nema tajne: stvar je u žrtvovanju, kao što je i uvijek bila. Eibar ostaje strogo u okviru svog budžeta, ne troše kako bi izborili promociju. Umjesto toga, oni grade.
A opet, ispadanje je možda bliže od same promocije!
Ako ono što se dešava na terenu veseli navijače, ono što se dešava van njega im se gadi. Neuobičajeno za španske klubove, Eibar je klub koji ne troši kada nema, a tu je i novac u klupskom budžetu. Predsjednik LFP-a Javier Tebas opisao ih je kao „klub za primjer svima“.
Za razliku od mnogih drugih klubova, oni su imali tek nekoliko finansijskih problema, sve dok im finansijski problemi nisu nametnuti bez njihove krivice.
Situacija je sljedeća: Ukoliko Eibar ne bude skupio 1.7 miliona eura do augusta, suočavat će se sa ispadanjem u Segundu B.
Prema zakonu svaki tim mora imati kapital jednak 25% prosječnih troškova svih ekipa u Segundi, ne uključujući dva tima sa najvišim i najnižim izdacima u diviziji. U teoriji to je način koji garantira opstanak klubova, ali u praksi, to bi moglo paralizovati Eibar.
