Italija je zemlja koja je oduvijek bila uzor huliganima na našim prostorima, pogotovo poslije engleskog obračuna sa navijačkim bandama koje su protjerane sa stadiona Premier lige. One opstaju u nižim rangovima, ali s obzirom da se suočavaju sa ignorisanjem medija, teško da će nekome poslužiti kao uzori.
Na Apeninima su stvari drugačije, iako je država učinila mnogo toga kako bi obuzdala huligane, posebno posle ubistva policijskog inspektora Racitija na sicilijanskom derbiju 2007. neki relikti prošlosti su prisutni. Velike navijačke grupe su ubacivanjem agenata, hapšenjima, represijom i van stadiona razbijene, što je stvorilo jednu drugu vrstu opasnosti, nekontrolisane pojedince unutar sistema.
Navijačke iskaznice kojima se ULTRA pokret dugo protivio smanjile su broj ljudi koji su zvanično registrovani u navijačkim grupama. Ako uporedimo statistiku sa prošlom decenijom, danas na Apeninima postoji oko 45 000 onih koje mediji često netačno nazivaju "najvatrenijim navijačima". Politika je jasno prisutna, naime, 52 grupe su, od ukupno 412 ekstremno desne i kao takve predstavljaju pesnicu sile, manjih desničarskih partija. Sa druge strane spektra je ekstremna ljevica, takvih je 17 grupa, a većina klubova ima navijače koji su različito politički opredjeljeni.
Ipak, pripadnika Ultra pokreta je za nekih 5000 manje nego u prošloj deceniji, slabije su organizovani, a smanjen je za duplo broj napada na policiju. No, njihovo divljanje i nesigurnost na većini stadiona koji su stari i vlasništvo komune, odnosno gradskih vlasti otjerali su navijače koliko i slab fudbal. Utakmice Serije A u prosjeku prati oko 23 000 ljudi, što je mnogo manje nego u Njemačkoj i Engleskoj. Ne može se sve svesti na životni standard, tamo gdje je on veći manje je navijača nego na jugu gde je situacija teža. Troškovi oko organizacija mečeva i činjenica da nemaju svoje stadione sprečavaju klubove i da smanje cijenu karata, ali i da poboljšaju infrastukturu. Čak i jedini stadion koji je u vlasništvu kluba "Juventus arena" u Torinu ne uspjeva da se izbori sa huliganima.
"Radimo ono što hoćemo", istakli su na transparentu pred meč sa Napolijem, svjesni da je klub pod uslovnom suspenzijom, nastavili su da skandiraju stvari koje italijanski savez smatra diskriminacijom, pa će obje tribine iza gola biti zatvorene protiv Udinesea, a južna i u meču sa Sassuolom. Da dobro znaju šta rade pokazali su na prošlom meču, tada su uvredljive pjesme izostale, jer nisu sebi mogli da priušte da protiv Napolitanaca ne budu na tribini.
Klub neće izgubiti finansijski zbog suspenzije, jer su uglavnom sve karte rasprodate za južnu tribinu, tačnije navijači su godišnji pretplatnici, ali kako su poručili iz Juventusa, problem je imidž kluba, takvi navijači njima nisu potrebni.
No, da se vratimo globalnoj stvari, ono što se desilo u derbiju Campane, između Noćerine i Salernitane pokazuje svu snagu kriminalaca na tribinama. Nemojte da vas zavara rang takmičenja, Salernitana je u godišnjem izveštaju UEFA naznačena kao jedan od klubova koji ima najorganizovanije i najbrojnije Ultra navijače. Prijetnje nisu ništa neuobičajeno, ali ponekad huligani idu i dalje kako bi pritisli igrače da recimo namjeste meč ili čak da za račun fudbalskih čelnika privole neposlušnog fudbalera da potpiše novi ugovor, ili prihvati smanjenje plate.
Ti slučajevi su rijetko u medijima, a akcija države izostaje. Navijači su povezani, posebno na jugu, sa mafijom koja svoje vojnike i regrutuje iz tih pokreta, malo ko je sposoban da im se odupre. Navijači znaju gdje su im granice, sjetite se samo slučaja sa skidanjem dresova fudbalerima Genove. Kada se Giuseppe Sculli usprotivio, stvar je prestala, njegov djed je šef kalabrijske Ndranghete.
Poseban problem u Italiji je i rasizam. Naime, prema izvještaju UEFA nijedna druga liga nema tako izraženu netrpeljivost sa tribina kao tri profesionalna ranga na Apeninima. Prema nekim istraživanja, čak sa tribina oko 70% klubova čuju se rasistički povici, tu geofrafske podjele nema.
Kako Italijani rješavaju problem?
Nikako, sama represija je dala rezultat u uklanjanju huligana, ali samo onih koji su pred očima javnosti, tačnije mladih koji se dokazuju. Vođe su ili u ilegali, ili i dalje vode tribine, ali se vrlo pažljivo čuvaju incidenta kojim bi mogli da ugroze poslove kojima se bave. Predlaganje dijaloga sa Ultra pokretom što je dio strategije prevencije pada u vodu jer oni nemaju potrebu da se na taj način dogovaraju, vrlo vješto koriste tradicionalnu podijeljenost Italije, kada je u pitanju politika i sjajno plivaju u moru interesa.
UEFA je već upozorila italijanski savez da je pod lupom, ali to je prazna prijetnja, koliko je jak italijanski lobi u evropskoj kući fudbala viđeno je mnogo puta. Međutim, na Apeninima su svesni da im fudbal propada dijelom i zbog huligana i da iako interesovanje ne opada, što se vidi po prihodima od tv prenosa, sve manje ljudi se odlučuje da dođe na stadion. Huligani nisu jedini, ali jesu jedan od uzroka.
sport.ba @sport.ba
