Rivalstvo između Manchester Uniteda i Arsenala nikada nije bilo veće nego posle osnivanja Premier lige. Naime, "Đavoli" su od starih sukoba sa Liverpoolom, prešli na one sa Arsenalom koji su kulminirali u drugoj polovini devedesetih i nekoliko prvih godina novog vijeka, do pojave Chelsea na horizontu.
Sukobi između Wengera i Sir Alexa bili su teški, mnogo je vatre razmijenjeno, ali su predstavljali prijateljsko ćaskanje ako ih uporedimo sa onim što su recimo radili kapiteni Patrick Vieira i Roy Keane.
Uvek je bilo na ivici fizičkog obračuna, jednom se Ruud Van Nistelrooy spašavao pred pobješnjelim Vieirom, a Lee Dixon je svojevremeno u svojoj knjizi uspio da se prisjeti i nekih ranijih obračuna sa fudbalerima Uniteda, koji bi mogli da se opišu samo jednom riječju, koju nećemo upotrijebiti ovdje.
Rivalstva je bilo i krajem sedamdesetih, takva je opisao Nick Hornby u svojoj knjizi "Stadionska groznica". Arsenal je recimo 1979. osvojio kup tako što je prvo izgubio prednost od 2:0 u poslednjih pet minuta, ali je golom Alena Sunderlenda u produžetku ipak srušio "Đavole". Tu pobjedu će većina navijača Arsenala navesti kao jednu od najvećih u istoriji, tim prije jer su vjerovali da je sve izgubljeno.
Duel iz 1990. obilježila je masovna tuča posle koje je Arsenal ostao kratak za dva boda, Manchester za jedan, ali je ekipa Georga Grahama ipak te godine donijela titulu u London.
U sezoni čuvenog "Treble" odnosno het trika Manchesterovih titula, ostalo je zapamćeno polufinale kupa. Prvi meč na Villa Parku je završen bez pobjednika, a ponovljena utakmica je bila prava tuča, Peter Schmeichel je odbranio penal u finišu, uslijedili su produžeci u kojima je Rayan Giggs postigao jedan od najvažnijih golova u istoriji FA Kupa.
Tuču smo vidjeli i 2003. kada je Ruud Van Nistelrooy promašio penal, pa je Arsenal ostao neporažen i tu godinu završio bez poraza, ta generacija je poznata kao "Nedodirljivi". Te godine je bilo dosta zle krvi, pričalo se o obračunima u tunelu, a mnogi igrači Arsenala su potcjenjivački govorili o rivalima.
Poslednji stvarno veliki okršaj bilo je kup finale na Milenijumu, 2005. Arsenal je dobio na penale posle očajne utakmice, prvog finala koje je od 1912. završilo bez golova. Patrik Vieira je izveo svoj poslednji penal za Arsenal, podigao poslednji trofej, otišao u Juve, a simbolično to označava kraj rivalstva, od tada je Arsenalovo mjesto zauzeo Chelsea.