sport.ba @sport.ba
Talentovani bh. stručnjak, s austrijskim pasošem, Miron Muslić je u vrlo kratkom vremenu postao jedno od najzvučnijih trenerskih imena u Njemačkoj.
Ono što je prije nešto manje od sedam mjeseci izgledalo kao gotovo nemoguća misija, danas je realnost - Schalke je od kluba na ivici ambisa prerastao u ozbiljnog kandidata za povratak u viši rang takmičenja.
U razgovoru za BILD-ov podcast “Phrasenmaher”, trener iz Bihaća govorio je o temeljima tog preokreta i procesu koji je, zajedno s klupskim rukovodstvom, postepeno gradio.
"Ako primaš tri gola po utakmici, ne možeš osvojiti bodove. U tom slučaju moraš biti Bayern i davati četiri gola svaku utakmicu. To jednostavno nije realno. Zato je prvi i najvažniji cilj bio stabilizirati Schalke“, objasnio je Muslić.
Naglasio je da je put bio jasno definisan od samog početka, još od prvog dana rada u PLZ centru za vrhunske performanse, te da su igrači od starta uključeni u viziju i način rada.
"Od prvog dana smo znali kojim putem idemo i poveli momke sa sobom. To je bio ključ“, dodao je.
Rezultati su danas više nego vidljivi. Nakon 19 kola, Schalke je primio svega 12 golova, što ga čini ekipom s najčvršćom odbranom u 2. Bundesligi.
Muslić je u Njemačku stigao iz Plymoutha, gdje je radio zapažen posao, ali nije uspio spasiti klub ispadanja iz Championshipa. Kako sam kaže, problem nije bio u volji, već u strukturi.
"Bilo je jasno da me klub želi zadržati, ali su postojali i jasni uvjeti za budućnost. Klub ih nije ispunio. Već sredinom februara znali smo da nemamo sportskog direktora, da nemamo regrutacijski tim kakav Championship zahtijeva i da jednostavno nismo bili spremni - ni za opstanak, ni za novi napad naredne sezone. U takvim okolnostima ne možeš napraviti čudo“, iskreno je rekao.
Muslićev životni put daleko je od laganog. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu s porodicom je završio u izbjeglištvu u Austriji, a uspomene iz tog perioda duboko su urezane.
Prisjetio se prvog stana u Innsbrucku, koji je porodici značio novi početak nakon života u skučenoj sobi bez osnovnih uslova.
"Imati vlastiti toalet i kuhinju bilo je luksuz. Sestra, roditelji i ja, svi smo konačno imali malo normalnosti. Marinella i ja smo spavali na kauču u dnevnoj sobi, gledali televiziju i bili presretni. Sve dok nismo jednog jutra u kuhinji vidjeli žohare“, ispričao je uz osmijeh.
Ipak, taj stan simbolizirao je izlazak iz najteže faze života.
"To je bio korak naprijed, prema boljoj budućnosti. Taj stan nikada neću zaboraviti. Jednom godišnje se vratim u Innsbruck i ta sjećanja mi pomažu da ostanem smiren, prizemljen i stabilan.“
Kada je riječ o trenerskim uzorima, Muslić nema dilemu – Ralf Rangnick je čovjek koji je najviše uticao na njegov razvoj.
"Još uvijek imam njegove rukom pisane trenažne skice iz vremena Ulma. Do njih sam došao preko insajdera. Neka imena ne smijem spominjati. Te rondoe i danas koristimo. Bio je ispred svog vremena, baš kao što su to bili Klopp ili kao što je danas Guardiola. Za mene je Rangnick glavni izvor ideja“, rekao je.
Posebno emotivan dio razgovora bio je posvećen njegovoj supruzi Ensadi, bez koje, kako kaže, ništa od ovoga ne bi bilo moguće.
"Kažu da iza svakog snažnog muškarca stoji snažna žena. U mom slučaju - Ensada je tri puta snažnija od mene. Ona je moja stijena“, rekao je Muslić.
Dodaje da je teret porodičnog života godinama bio gotovo u potpunosti na njenim leđima.
"Nekad je to bilo 80:20 u njenu korist. Danas je već četiri godine 100:0. Sve je na njoj. Za to ti treba izuzetno snažna žena i jaka veza, a mi je, hvala Bogu, imamo.“
