sport.ba @sport.ba
Rođeni Jablaničanin Mario Kovačević (50) trener je o kojem se najviše priča u regionu. Nakon odlične sezone u Slaven Belupu s kojim je pravio čuda, preuzeo je Dinamo Zagreb s ciljem da "Modre" vrati na tron Hrvatske.
O svojim počecima, svom životnom i trenerskom putu Kovačević je govorio u podcastu Dupli pas, koji vodi Emir Delić.
- Hasan Salihamidžić i ja počeli smo zajedno trenirati, njegov otac bio je trener, baš je iz mog sela - rekao je Kovačević, koji je inače veliki navijač Sarajeva.
Objasnio je zašto navija za Sarajevo.
- Djed je nakon Drugog svjetskog rata došao u Sarajevo i tako je tata počeo navijati za njega. U mojoj rodnoj Jablanici rijetki su navijali za Sarajevo, uglavnom za Velež, Dinamo ili Hajduk. A tada su za Sarajevo igrali Safet Sušić, Predrag Pašić..., sjajna ekipa i ja sam bio vatreni navijač i prije nego što sam došao živjeti u Sarajevo. Kad su pozvali dječake moje generacije da se prijave u klub, odmah sam se javio, igrali smo negdje iza nekog drveća na male golove i bio sam najsretniji na svijetu kad me trener zapisao u bilježnicu da dođem idući dan. Boris Živković došao je kasnije i napravio veliku karijeru, a dosta momaka iz moje generacije nisu postali profesionalni fudbaleri zbog rata, koji nas je jako nas je poremetio.
Prisjetio se i tih dana. Rekao je da je u Sarajevu bilo prekrasno živjeti, taj period je opisao najljepši u svom životu. Taman je počeo trenirati sa seniorima tima s Koševa - počeo je rat.
- Teško mi je o tome pričati... Nastavili smo trenirati i tokom rata, imao sam 16 godina, ali nije se mogao igrati ozbiljan fudbal. Koliko god je teško bilo živjeti, fudbal smo stalno igrali. I kad bi pala granata 100-200 metara dalje, prekinuli bismo pa odmah nastavili. Nije bilo lako doći do Skenderije pa smo neko vrijeme igrali po kvartovima. Puno turnira smo igrali u Skenderiji, 4+1, ja u ekipi sa svojim idolom Predragom Pašićem, naprijed je bio Ćelo, kojem niko nije smio svirati faul pa smo samo njemu loptu gurali, haha - ispričao je Kovačević.
Kovačević je 1994. otišao iz Sarajeva.
- Kad se prva ekipa 1994. vratila s jedne turneje, na koju nemam pojma zašto nisam išao, treneri su bili Fuad Muzurović i Denijal Pirić, rekli su mi da moram negdje na posudbu. Imao sam 18 godina i presjeklo me. Konkurencija je bila velika, ali zaslužio sam biti u kadru, nisam htio na kaljenje, samo me Sarajevo zanimalo. I da me tad nisu htjeli poslati na posudbu, nikad ne bih otišao iz Sarajeva.
Ali otišao sam busom do Jablanice preko Igmana, otišao sam do tetke u Zagreb pa do Austrije jer sam preko nekih kontakata došao do Ivice Osima, koji je vodio Šturm. Nisam tamo mogao konkurirati za prvu ekipu s 18 godina, ali Osim mi je rekao da će mi pronaći nešto. No tada je stigao poziv Varteksovog direktora Nevenka Herjavca, preko nekih ljudi iz Sarajeva, i s jednom torbom došao sam na stadion Varteksa. Tada je bila ekspanzija u Varaždinu, Anđelo Herjavec bio je vrhunski predsjednik, Nevenko direktor i nisam ni tamo mogao odmah upasti u ekipu nego su mi rekli da odem na pola godine u Ludbreg pa će me, ako budem dobar, vratiti.
Na drugu utakmicu Podravine došao me gledati Varteksov trener Branko Ivanković i već na polusezoni bio sam s Varteksom na pripremama u Poreču. Bila je to sjajna ekipa s Mrmićem, Vugrincem, Mumlekom, Dalićem, Toplakom... Borili smo se 1995./96. za prvaka, da smo u zadnjem kolu pobijedili Hajduk, osvojili bismo titulu, ali nije to Varteks mogao u tom trenutku...
Otad sam i ostao živjeti u Varaždinu, upoznao sam današnju suprugu, koja je Varaždinka. I još dok sam igrao, završio sam za trenersku B licenciju i dok sam igrao za Međimurje, vodio sam njihove limače. Uvijek sam se vidio u tom poslu - kazao je on.
Trenerski put mu je bio težak, trnovit.
- U Međimurju sam vodio sve kategorije, od limača do seniora, ušao u prvu ligu, ali klub nije bio sređen pa sam se vratio u Varaždin i opet od limača, preko kadeta, pa me Tomica Kocijan uzeo kao pomoćnika u prvoj momčadi, kućni smo prijatelji. Pa je Varaždin zapao u velike probleme i 2012. se ugasio i ja sam opet krenuo sve ispočetka, od limača. Nema odustajanja. Nisam imao ni izbora, imao sam malu djecu, trebalo je obitelj othraniti. I kad sam 2014. sa seniorima Međimurja osvojio treću ligu, dobio sam šansu u Varaždinu, koji je htio ući u prvu ligu, tada je u klub ušao Dalić i ljudi koji ga danas vode, tad je krenula moja ozbiljnija karijera. Ušli smo u prvu ligu i to mi puno znači jer nisam dao klubu kao igrač koliko sam htio, pa da im se na taj način, kao trener, zahvalim - ispričao je Kovačević.
Potom je karijeru nakratko prekinula teška bolest. Ali i tu bitku Kovačević je uspio dobiti.
- Prelijep je život, bez obzira na sve probleme. Godinama nisam bio kod liječnika i nakon što se na treningu ujutro nisam osjećao dobro, mislio sam da je visok pritisak, stres, ali uzeo me prijatelj za ruku i odveo na Hitnu. Ja nisam htio ići, ali on kao da je osjetio nešto. Na rutinskom pregledu liječnica je odmah vidjela nešto na plućima i to mi je spasilo život.
Nije me bilo strah ničega, više mi je bilo zbog porodice, roditelja, žene, djece... Ja sam vjerovao da će biti dobro. Ali svi su bili uz mene, nevjerojatnu podršku sam imao od svih. Nisam ni htio da priča izađe van, nespretno je izašla preko kluba, nisu namjerno... Dalić mi je pomogao jer me spojio s vrhunskim liječnicima i u mjesec dana bio sam operiran. Sad svaka tri mjeseca moram na kontrole. Cigarete? Počeo sam pušiti pred kraj karijere, kao trener znao sam zapaliti malo zbog nervoze, ali sad sam ih izbacio - kazao je on.
Snimajući intervju prije nego je Kovačević postao Dinamov trener, Delić ga je pitao koji bi hrvatski klub najradije vodio.
- Podjednako sam volio i cijenio Dinamo, Hajduk, Rijeku i Osijek. Ja navijam za Sarajevo i nisam razmišljao koga bih radije vodio u Hrvatskoj, to su najveći hrvatski klubovi i bila bi čast voditi bilo koji od njih - rekao je Kovačević.
Otkrio je i koja od najjačih liga na svijetu mu najviše odgovara.
- Volim njemačku ligu jer tamo nema kalkuliranja. Vodiš 2:0 ili 3:0, ideš po četvrti gol. Taj stil mi odgovara. A najviše volim dortmundsku Borusiju, i zbog Edina Terzića i Jirgena Klopa (Jurgen Klopp) - otkrio je Kovačević u podcastu Dupli pas.
