sport.ba @sport.ba
Vedad Ibišević, legendarni reprezentativac Bosne i Hercegovine, gostovao je u podcastu Dupli pas sa Emirom Delićem.
Slavni Zmaj koji je Bosnu i Hercegovinu odveo na Svjetsko prvenstvo, a u Brazilu postigao i prvi gol za BiH na velikim takmičenjima, sada je trener u stručnom štabu New York Red Bullsa. Asistent je Sandru Schwarzu, s kojim se upoznao i sprijateljio u Berlinu.
Pored ostalog, govorio je o početku karijere, dolasku iz Sjedinjenih Američkih Država u Evropu, potpisu za Paris Saint-Germain, njemačkom nogometu.
"Uzeo sam torbu i krenuo u Evropu. Rizikovao sam da ostanem bez stipendije na fakultetu, ali sam htio da vidim jesam li kalibar za Evropu ili ne" odgovarao je Vedad na pitanje novinara kako je počela njegova profesionalna karijera.
Priznaje da u početku ni Vahid Halilhodžić nije vjerovao u njega, ali ga je Ibišević razuvjerio u dvije pripremne utakmice sa Celtom i Juventusom.
"Nekada sam bio grub na treninzima PSG-a jer sam želio da se nametnem. Nekad sam bio i previše grub prema saigračima, Yepesu, Pauleti... To su velike zvijezde, ali ja nisam imao pardona."
U reprezentaciju BiH je ušao kod Fuada Muzurovića, a posebno pamti mandat Ćire Blaževića i Safeta Sušića.
-Ćiro je bio poseban. Svaki put sam čekao šta će uraditi ili kazati. Govorio sam sebi -"e, danas me neće zeznuti", ali uvijek je uspijevao da nas prodrma da izađemo na teren kao da idemo u rat. On je napravio sjajnu atmosferu. I novinari su bili uz nas. Stalno sam očekivao da ću se jedno jutro u svojoj sobi probuditi pored novinara.
Safet Sušić je odveo reprezentaciju na Mundijal. Vedadovim golom u Kaunasu, reprezentacija se ispisala historiju.
"Za mene je najteže bilo to vrijeme nakon našeg gola. Trebalo je dočekati kraj u Kaunasu. To je značilo da nema više baraža, to je to, idemo u Brazil" rekao je Ibišević.
"Kada sam se oprostio, nijednom mi nije zazvonio telefon i da me pitaju da li bi se vratio. A, da li bih? Pa kako bih odbio reprezentaciju!"
O rivalstvu s Edinom Džekom...
"S moje strane gledajući, ja sam u reprezentaciju dolazio s nekim drugim namjerama. Imao sam svoju karijeru, a Džeko svoju. Svako je gledao da napravi najbolje u svojim klubovima. Ali, dolaskom u reprezentaciju, ja sam uvijek pokušavao da budem dio tima, da doprinesem ekipi na bilo koji način. I normalno je da sam prihvatao da je Edin taj glavni napadač, koji treba da daje golove, gdje smo mi njemu podrška, i pristali smo svi, prvi ja, kao napadač koji je želio isti taj status, pristao sam da radim za njega, da trčim i desno i lijevo za interes ekipe da se ostvari rezultat."
