sport.ba @sport.ba
U posljednjih nekoliko godina išli smo na Eurobasket i vraćali se kao prolaznici i s pričom bitno je da smo se učestvovali. Došao je Eurobasket u Sloveniji, a na samom početku BiH košarkaši upisali su dva poraza. Nakon neslavnog početka selektor Aleksandar Petrović je govorio: Dižemo formu, atmosfera je odlična, vjerujte nama.
Na red je došao susret i prva pobjeda nad odličnom selekcijom Crne Gore, pa druga protiv Makedonije. Kao šlag na tortu u petom kolu dolazi čudesna Litvanija, svjetska velesila, a sve nakon te utakmice odlazi u historiju i antologiju.
Posebno će da se pamti utakmica s Litvanijom, baš kao što čitav život pamtimo i potomcima pričamo o Kinđetu, Bosni, Grenoblu, Razi, Jedinstvu, Firenci…
Upravo tako ćemo pamititi i pričati o Mirzi, šutu s parking, iz svlačionice, iz Jablanice za tricu k’o kap protiv Litvanije. Zamislite tu hrabrost, ponos i talent pretočen u kvalitet kada i nakon poraza Makedonaca i od Latvije mi idemo da “razvalimo” Litvaniju deset i više poena.
Niko ne razmišlja o porazu niti o minimalnoj pobjedi, o časnom odlasku s Eurobasketa. Idemo hrabro na megdan Litvaniji, bez koje nema ni košarke, koja je uvijek favorit na velikim košarkaškim smotrama.
Zemlje koja je podgila spomenik košarci, a mi smo taj spomenik sinoć srušili, razbijajući k’o beba zvečku košarkašku kolijevku.
Vidjeli ste kako je Sabonis preblijedio, taj Sabonis koji se Žalgirisom diljem Evrope tukao, sinoć je bio nokautiran od Zmajeva od Bosne, od Ace, Mirze, Nemanje… Konačno bili smo oni pravi Bosanci i Hercegovci ponosni i hrabri s poštovanjem prema svakome, al’ pardona nikome.
Andrija Stipanović je provlačio kroz ruke Lavirnovičima, koji imaju u nogama Eurolige koliko Stipan ima godina. Pa tek borba naša krvava u kojoj naš vođa, kapiten Mirza Teletović, član Netsa, i Marko Šutalo trenutno bez kluba ginu za svaku loptu gdje se ne vidi razlika u klubu i bez kluba u imenu ili anonimusu i nema foliranja.. Zato i jeste Mirza naša institucija.
Želim da po našim novinama budu posteri Ace, Mirze, Nihada… Neka naša djeca lijepe po sobama Gordu, Stipana, Kikija dosta je više bilo Lebrona i Kobija… Neka naša djeca po sveskama pišu Petrović, Teletović, Kikanović, Đedović, Peršić, Stipanović… Neka na likovnom času crtaju Zmajeve i Acu jer su zaslužili.
Vidjeli ste sinoć Acine suze, nisu to suze interesa i ulizivanja jer Aci ništa u životu ne treba. Ima slavu, situiran je, odbio je mnoge klubove Unics i Unicaju, a sve da bi vodio našu reprezetaciju. Nije ona Acina suza zbog novca već iz srca ponosna suza bistra kao Bosna. Aco je repku iz duše vodio, svaki Zmaj ginuo, Edin Avdić je iz srca prenosio to je ono što nam treba kada smo svi kao jedan i kad u svima nama isto srce igra. Zato svaki Bosanac i Hercegovac sjetiće se Mirze, kad se s autom prakira.
Hoću majice da se prodaju sa likom Ace, Mirze, Nemanje, Nihada, Kikana, Stipana, hoću dresove Zmajeve da su ih pune prodavnice. Hoću reklame naših kompanija sa fintama naših majstora da nam se u prirodnoj veličini smiju sa bilborda Aco i Zmajevi u centru naših BiH gradova. Neka naša djeca nasred dvorišta, avlija, na ulicama i po mahalama prave koševe šutaju i govore Mirzaaaaaa s parkinga… Ratattata !!!!!!!
Tekst napisan 2015., na portalu basket.ba
