sport.ba @sport.ba
Prije tačno 53 godine život je izgubio jedan od najboljih košarkaša bivše Jugoslavije Radivoj Korać. Otišao je u 31. godini, stradao je u prometnoj nesreći nedaleko od Sarajeva, a sve zbog intervjua koji je obećao jednom tamošnjem novinaru. Njegova je iznenadna smrt šokirala Jugoslaviju, u kojoj je on bio više od košarkaške zvijezde. Žućko, kako su ga zvali, bio je intelektualac i veliki obožavatelj umjetnosti.
Rođen je u Somboru godinu dana prije početka Drugog svjetskog rata. Majka mu je bila iz Sombora, a otac Ličanin. Za vrijeme rata preselili su se u Beograd, a kao mladić Korać je počeo igrati košarku. Njegov tadašnji trener Borislav Stanković u OKK-u Beograd odmah je prepoznao talent. Navodno ga je samo morao naučiti kako se vodi lopta jer je sve druge sposobnosti već imao.
Korać je sa 16 godina već igrao za prvu momčad. Iako je navodno bio visok tek 193 centimetra, igrao je na poziciji krilnog centra, a zbog vrhunskog je šuta dominirao u napadu. Imao je karakterističan stil slobodnih bacanja koja je pucao s dvije ruke odozdo, i to s velikom preciznošću. Jednom je prilikom u televizijskoj emisiji ubacio sto slobodnih bacanja zaredom.
U dresu svog OKK-a Beograd uzeo je četiri naslova prvaka bivše države i dva kupa, a s reprezentacijom Jugoslavije osvojio je olimpijsko srebro (Meksiko 1968), dva svjetska srebra (Rio 1963, Montevideo 1967) i dva europska srebra (Beograd 1961, Moskva 1965) te jednu europsku broncu (Wroclaw 1963).
Korać je bio najbolji igrač Eurobasketa 1961. u Beogradu, a čak sedam godina zaredom (1957., 1958., 1960., 1962., 1963., 1964., 1965.) bio je prvi košgeter jugoslavenske lige s prosjekom od 32.7 koševa po utakmici.
Također, bio je najbolji strijelac na tri uzastopna europska prvenstva (1961., 1963., 1965.), a bio je i najbolji strijelac košarkaškog turnira na Olimpijskim igrama u Rimu (1960.). U prosjeku je po utakmici za OKK Beograd zabijao 34 poena.
Njegova je najbolja utakmica u karijeri bila protiv švedskog Alvika iz Stockholma. Korać im je 14. siječnja 1965. godine zabio 99 poena te tako ostao samo jedan poen kratak za rekord Wilta Chamberlainea. Njegov trener Bora Stanković nije znao da je Korać tako blizu stotini poena. Da jest, sigurno bi ga zadržao u igri dulje i omogućio mu nestvaran rekord.
Korać je bio poznat po skromnosti. Odbio je na vrhuncu karijere prijeći u Crvenu zvezdu te je ostao u manje poznatom OKK-u Beograd. Aleksandar Saša Gec, tada jedan od čelnika Zvezde, nudio mu je dvosoban stan u Beogradu i automobil Fiat 1300 da pređe u njihov klub, no Korać mu se navodno samo zahvalio na ponudi i rekao da ga to ne zanima.
Osim što je bio vrhunski sportaš, jedan od najboljih koje je Jugoslavija imala, Korać je bio veliki zaljubljenik u umjetnost i putovanja. Redovito je išao na kazališne predstave, bio je blizak prijatelj s književnikom Ivom Andrićem, a u Beograd je donio prve ploče Beatlesa i Rolling Stonesa i donirao ih radiopostajama.
Na sprovod mu je došlo više od 10 tisuća ljudi. Najbolje o njegovoj veličini govori poznata izjava Josipa Broza Tita, koji je rekao da je Korać "bio veći od Jugoslavije" te da je "pripadao cijelom svijetu". Pokopan je zato prekriven olimpijskom, a ne državnom zastavom.
