sport.ba @sport.ba
Jose Mourinho otišao je onako kako je njegova momčad često igrala ove sezone: krotko i postupno, neizbježno, pa čak i s određenom dozom milosrđa. Ako želimo mjeriti koliko su njegove dionice pale, naglasimo da njegov otkaz u Tottenham Hotspuru čak nije bio ni glavna nogometna priča dana. Jedan od najvećih nogometnih trenera sveden je na lokalnu vijest, fusnotu u podnožju nogometne budućnosti, za The Guardian je komentirao Jonathan Liew.
Tako Mourinho neće voditi Tottenham u kontroverznoj Superligi u kojoj je londonski klub pristao sudjelovati. Niti će dobiti šansu u finalu Carabao Cupa protiv Manchester Cityja osvojiti 21. relevantni trofej u karijeri. Umjesto njega momčad će u nedjelju na Wembleyju voditi Ryan Mason - isti igrači, drugi trener.
Mourinhov mandat u Tottenhamu bio je poput njegovih utakmica
Prvo što treba reći je da se sve ovo moglo naslutiti. Kao i mnogo puta posljednjih mjeseci, kad je Mourinhov Tottenham uspio ispustiti vodstvo, obećavajući početak ustupio je mjesto oprezu, paralizi i bijedi. Zabilježene su po dvije vrijedne pobjede protiv Arsenala i Manchester Cityja, pobjeda 6:1 na Old Traffordu, kratka čarolija na vrhu tablice u studenom i prosincu prošle godine. Prolazan kakav već jest, usred pandemijskih okolnosti Mourinhov zastarjeli nogometni brend došao je svome kraju.
No presudni motiv Mourinhova mandata u Tottenhamu bit će onih užasnih posljednjih nekoliko mjeseci, mučna prljava pinta kiselih lica i kiselog nogometa, momčadi koja je prestala vjerovati u sebe i trenera koji je vjerovao samo u sebe. Mourinhov je dubinski stil s malim posjedom lopte imao određenu logiku u velikim utakmicama protiv superiornih suparnika, posebno tijekom prošlosezonske krize zbog ozljeda. Harry Kane i Heung-Min Son ponovno su pronašli formu u njegovom mandatu. Tanguy Ndombele transformiran je iz otpada u dragulj veznog reda.
No način na koji su zazivali ofenzivu suparnika protiv srednje rangiranih momčadi Crystal Palacea i Wolverhamptona nije samo izdaja Tottenhamove nedavne tradicije. S momčadi prepunom plodnih napadačkih talenata bio je to samoporažavajući i gotovo idiotski pristup. Čini se da su vrijeme i iskušenja spojili Mourinhovu sklonost reaktivnom nogometu u žilavu ideologiju pa je uzbudljivi trener iz sredine 2000-ih postao današnji Jose Mourinho sa svim svojim grimasama. Kako se približio sedmom desetljeću svog života, Mourinho je postao ono što je nekoć najviše prezirao - sljedbenik dogme.
Sport.ba/Index.hr
