Znate li ko je jedini bokserski prvak koji nikada nije doživio poraz? Na današnji dan poginuo je najveći ŠAMPION: Iz ringa se povukao NEPOBIJEĐEN!

Rocky Marciano rođen je prvog septebra 1923. godine, a poginuo je u padu aviona "Cesna" na današnji dan daleke 1963. godine. Imao je samo 45 godina.

Bio je apsolutni svjetski prvak od 1952 do 1956. godine. Šest puta je odbranio titulu svjetskog prvaka. Povukao se neporažen.

Kao profesionalni bokser nastupio je 49 puta i toliko puta pobijedio, od toga 43 sa klasičnim nokautom (k.o.). Važio je za boksera s najsnažnijim udarcem u historiji sporta.

Ovaj momak iz Broktona je daleko više od bokserskog prvaka u najtežoj kategoriji. Primjer je zapravo da treba imati san, vjerovati u njega i nikad ne odustati. Početak priče je klasičan. Siromašno djetinjstvo u Masačusecu. Socijalni milje prepoznatljiv: sin italijanskih emigranata, otac radnik u fabrici cipela. Brojna lutanja, pad na ivicu zakona, ali, nakon svega, direkt za klasičan nokaut životnim problemima i iskušenjima.

Rođen je kao velika beba 5,450 kg. Imao je godinu i po kad je dobio jaku upalu pluća. Mnogi su bili skeptični kako će se to odraziti na njegovo odrastanje. Mnogo vremena kasnije američki eksperti iznijeli su mišljenje da je, zapravo, to bio početak velike karijere. Terapija koju je uzimao pa rehabilitacija imali su pozitivan efekat. Svakim danom u svakom pogledu, nekad slabunjavi dečak, izrastao je u snažnog mladića.

Rocky je imao je izražen takmičarski duh. Želio je da se dokaže kao igrač bejzbola i američkog fudbala, školu je napustio u desetom razredu. Od roditelja nije dobijao džeparac pa se uhvatio krampe i lopate. Za nadnicu kopao je kanale, pa i radio kao stolarski pomoćnik. Vozački ispit položio je tek iz trećeg pokušaja. Oprobao se i kao kamiondžija.

– Nisam mogao ostati u fabrici ili za volanom. Vazduh me je privlačio.

Izlazak na boksersku scenu dogodio se ratne 1943. godine kad je mobilisan, pa upućen u Veliku Britaniju gdje je bio angažovan u velikoj savezničkoj operaciji “Bitka za Normandiju”. Volio je da se bori na vojničkim turnirima. Plemenita vještina se uselila u Rockyjevu glavu i ruke. Po povratku iz Evrope, preko Pacifika, učestvovao je na nekoliko poluprofesionalnih turnira po njujorškim dokovima, a onda odlučio za povratak u rodni Brokton s dvije želje – da zaradi i pokori svijet!

Mnogi nisu vjerovali da će uspjeti da se pokrene. Pušio je dvije paklice dnevno, pio i lumpovao. Na prijemnom u lokalni boks klub doživio je fijasko. Vičan uličnim tučama udario je protivnika nogom u prepone i zaradio diskvalifikaciju. Ipak, 1947. baca cigare, ostavlja čašu i silazi među boks vreće. S drugom iz detinjstva Alijem Kalombom počeo je ozbiljno trenirati. Rezultati su brzo dolazili, gong je kucao sve brže.

Priča o nasljedniku “Crnog Bobardera”, Džoa Luisa, brzo je napustila meridijane Amerike i postala zanimljiva za cijeli svijet. Rockyjev moto bio je “Ubij tijelo, glava će sama pasti” i rivali su padali, snoplje se slagalo pored njegovih nogu.

Na stadionu u Filadelfiji, 23. septembra 1952. godine, Rocky je dotakao vrh. Trinaesta runda, jedan aperkat u desnu stranu lica Džoa Volkota, koji pada na koljena, pa još jedan snažan udarac u glavu nesretnog rivala, koji je nekoliko minuta pored uspaničenih ljekara bez svijesti ležao na podu. Marciano je šampion.

Četiri godine suvereni vladar ringa. Svakog rivala je pobijedio, a samo šestorica su uspjela izbjeći nokaut.

Kakav je bokser bio Rocky? Buldožer! U karijeri je doživio samo jedan nokdaun. Nije bio džin koji će gabaritom uplašiti rivala (najčešće je u ringa ulazio sa 86 kilograma), nije imao gromove u rukama, nije ni plesao kao leptir, ni po tehnici nije bio velemajstor, ali imao je nešto što će vremenom postati njegov zaštitni znak. Srce. Govorio je “istrpi i kreni naprijed”. Znao je udarce primati u seriji, ipak, nije se predavao i na kraju bi nokautirao protvnika koji se, kako su euforično pisale novine, dugo zatim s oblogama po licu i tijelu kajao što ga je izazvao ili nasjeo na priču menadžera o lakoj zaradi.

Rocky je u prvih 14 borbi rivalima brojao do pet, nijedan nije dočekao šestu rundu. Bilo je i ekspres-nokauta: devetorica rivala nisu čula gong na kraju prve runde. Kasnije su dolazili otporniji protivnici, ali nijedan nije imao šansu da ga skine s trona. Kad je 27. aprila 1956. napustio ring, iza njega je ostao impresivan bilans: Pobjeda 49, neriješenih 0, poraza 0!

– Rocky je bio najtvrđi, najjači i najkompletniji čovjek koji je ikad nosio bokserske rukavice. U njegovom rječniku strah nije postojao, a bol nije imala nikakvo značenje- zapisao je novinar Red Smit, dobitnik Pulicerove nagrade.

Rocky Maraćno poginuo je padu “Cesne” 31. avgusta 1969. godine, dan prije 46. rođendana. Njegova smrt potresla je i velikog Muhameda Alija:

– Rocky je tako velik i popularan, a u nijednom trenutku nije pokazao taštinu.

Životni put Rockyja Marciana u nekim motivima inspirisao je Silvestera Stalonea za film „Rocky“, snimljen 1976. godine za milion, s zaradom višom od 200 miliona dolara.