sport.ba @sport.ba
Proslavljeni srpski fudbaler i trener, Siniša Mihajlović, prošao je jako trnovit životni put, ali je na kraju itekako uspio. Trenutni strateg Bologne poznat je kao veliki fajter, a mnogi tvrde da se Miha apsolutno nikad ne predaje. To otkriva i naredna priča.
Uostalom, poznato nam je to i kroz njegovu borbu s leukemijom, koja je otkrivena u julu prošle godine. Mnogi su ga već bili otpisali, poručivali da ide u penziju ako uopšte preživi, a on je u inat brojnima savladao najopasnijeg rivala u karijeri i odmah zasjeo na trenersku klupu. Treba li još nešto dodati ili vam je i ovo dovoljno?!
FOTO: PROFIMEDIA
Itekako je dobro poznato svim ljubiteljima fudbala da život ovog sjajnog izvođača slobodnjaka uopće nije mazio. Vratit ćemo se u 1991. godinu i početak raspada Jugoslavije. Tada je pred vihorom rata napustio Borovo selo, koje je četiri godine kasnije pogodila hrvatska vojno-policijska akcija "Oluja".
U svoju kuću se vratio tek 25 godina kasnije, uostalom rekli bismo imao je sreću da se uopće vrati jer brojne bh. porodice ni to nisu mogle usljed razarajuće agresije na našu domovinu. Međutim, vratimo se samoj priči. Tada je Siniša, kamufliran s kapom i naočarima, došao pogledati mjesto gdje je odrastao i proveo najljepše dane djetinjstva.
S I N I Š A M I H A J L O V I Ć@FSSrbije @SerbianFooty
— Zed Mihajlović ???? (@ZedStar5) January 4, 2020
Mihajlović started playing organized football with NK Borovo, a lower-rank club from his hometown Borovo Naselje pic.twitter.com/tSavHaidOA
Bitno je naglasiti da je to odlučio krajem 2015. godine pošto je tri noći zaredom sanjao rodno mjesto. U društvu brata Dražena i kuma, takođe proslavljenog fudbalera, Miroslava Tanjge posjetio je svoju kuću, kao i školu i teren na kome je napravio prve igračke korake.
FOTO: PROFIMEDIA
Miha nije mogao izdržati, pred naletom sjećanja, na kućnom pragu je zaplakao. Mihajlović u svojoj biografiji "Božja levica" priznao koliko je teško podnio rat na teritoriji nekadašnje SFRJ
Mihajlovic returned today to his home in Borovo,Croatia for the 1st time after 24 years. He left in 1991 due to war pic.twitter.com/Cu37rRWLzK
— Milan Eye (@MilanEye) December 23, 2015
"Pod mojim pritiskom, roditelji su spakovali najnužnije stvari i doselili se u Beograd. Priključio nam se i brat Dražen. Posle je do nas stigla vest da je naša kuća u Borovu minirana i da je neko ispalio metak u moju sliku na zidu. U tom groznom činu bilo je određene simbolike, poruka je bila više nego jasna. Ko je mogao da baci bombu na našu kuću? Ko je i zašto pucao u moju i Draženovu sliku? Ta pitanja su me proganjala dok napokon nisam saznao istinu. To je učinio Stipe, jedan od mojih najboljih drugova iz detinjstva, kojeg sam doživljavao kao brata. Videli smo se 2000. godine u Zagrebu. Došao je u hotel i pitao me da li sve znam. Priznao mi je da je zapalio kuću, ali i spasao moje roditelje. Oprostio sam mu", piše u knjizi koju je 2012. napisao Miroslav Gavrilović.
FOTO: PROFIMEDIA
(Sport.ba)
