sport.ba @sport.ba
Jedan od rijetkih snimaka boks meča čuvenog opasnog momka s beogradskog asfalta, Ljubomira Magaša, poznatijeg pod imenom Ljuba Zemunac, napravljen je u Frankfurtu 1983. godine.
Snimak je objavljen na Fejsbuk grupi o srpskom podzemlju "Puls asfalta".
Pored svih djelа i burnog životа boksovаo je zа klub “CSC Frаnkfurt” u ekipi zаjedno s proslаvljenim šаmpionom Dаrkom Celingerom i mnogim poznаtim borcimа Njemаčke. Kаžu dа u ringu nije imаo mnogo uspjehа jer su rukаvice ublаžаvаle njegove udаrce, njegov ring je ipаk bilа ulicа nа kojoj nije imаo dostojnog protivnikа.
Svаki meč koji bi izgubio morаo je dа doživi revаnš odmаh poslije nа pаrkingu bez rukаvicа. Ti mečevi zаvršаvаni su u njegovu korist.
Ljubomir Magaš je rođen 27. maja 1948. dodine u porodici Sime Magaša i Rose, rođene Ćurčić. Kada je imao šest godina roditelji su mu se rastali i ostao je da živi s majkom na Zvezdari.
Kao dijete sitnim nestašlucima izazvao je da mu odrede boravak popravnom u domu u Zemunu odakle i potiče nadimak Zemunac. Dom je imao svoj bokserski klub tako da odatle i potiču njegovi prvi koraci u sportu. Ljuba je bio toliko jak da je na rukama mogao da pređe Beograd, govorili su njegovi drugovi.
Juna 1965. Ljuba Magaš je ukrao „fiću“, a potom i „fijat 1300″, pa „opel rekord“. Osuđivan je zbog krađa ženskih torbi u Beogradu, Nišu i Kopru. Sve do 1967. to se smatralo sitnim bezobrazlucima, a onda je u jednoj tuči na Tehnoloskom fakultetu prebio studenta Vladimira Vučkovića. U strahu od milicije tada je prvi put pobjegao u inostranstvo. Nakratko se sakrio u Austriji.
U jesen 1967. kada je zajedno s Radetom Ćaldovićem Centom i Zoranom Milosavljevićem Robijom optužen da je napastvovao jednu devojku osuđen je na dvije godine i osam mjeseci zatvora, koje je odležao u Sremskoj Mitrovici.Čim je izašao na slobodu marta 1971, stigla ga je prva policijska potjernica zbog krađe automobila. Zato je prebjegao u Italiju, a potom u Njemačku.
Magaš se nastanio u Frankfurtu, gradu banaka i biznisa, s mnogo Jugoslovena „na privremenom radu“. Centar njihovog okupljanja je bila kafana „Džuboks Džambo Džet“.
Sredinom septembra 1975. Interpol Njemačke poručio je jugoslovenskim kolegama da je ekstradicija koju je tražila Jugoslavija, odobrena i da Magaš može biti preuzet na aerodromu u Frankfurtu, radi sprovođenja u Beograd. U obaveštenju je posebno naglašeno da je Magaš veoma „naprasit“ i opasan i na to treba obratiti pažnju prilikom sprovođenja.
Okružni sud u Beogradu ga je osudio zbog napastvovanja i iskorištavanja djevojke na četiri godine i šest mjeseci zatvora. Poslije tri godine pušten je s izdržavanja kazne i vrlo brzo se vratio u Frankfurt. Na osnovu zahtjeva Okružnog suda iz Podgorice i saglasnosti Saveznog sekretarijata za pravosuđe, januara 1980. godine, preko Interpola, raspisana je nova međunarodna potjernica za Magašem. Ekstradicija je ponovo izvršena avionom, 20. februara 1981. godine i Magaš je priveden u pritvor Okružnog suda u Titogradu. Prvostepenom presudom osuđen je na pet godina zatvora zbog navedenog djela. Vrhovni sud je ukinuo prvostepenu presudu i naložio Okružnom sudu da održi novi pretres. Poslije dvadeset meseci, oktobra 1982. godine, Magaš je pušten iz pritvora, dozvoljeno mu je da se brani sa slobode.
Pored svih dela i lošeg glasa koji ga je pratio njegove navike su bile potpuno okrenute sportu i zdravom načinu života. To je išlo dotle da je i u zatvorima uvodio svoja pravila koja su svi morali da poštuju. Pored svih dela i burnog života boksovao je za klub “CSC Frankfurt” u ekipi zajedno s proslavljenim šampionom Darkom Celingerom i mnogim poznatim borcima Njemačke.
Za Ljubu se pričalo da je bio jedan od obavještajaca Titove tajne službe što je objelodanio i Slobodan Mitrić u svojoj knjizi “Titov obaveštajac” iz 1973 godine. Neke stvari iz njegovog života nisu ni dan danas baš najjasnije objašnjene kao ni veza sa četničkim pokretom. Sve te zabune da je Ljuba prvo radio za državu, a kasnije se okrenuo protiv nje išle su na ruku Goranu Vukoviću koji se ponudio da za državu učini uslugu i ukloni Ljubu. Da li je dobio dozvolu ili to uradio na svoju ruku to nikada nije objelodanjeno, niti je iko vjerovao u njegove najave da će to uraditi. 10. novembra 1986, ispred zgrade Zemaljskog suda u Frankfurtu ubijen je Ljubomir Magaš. Na kraju ostaje nejasno da li je Goran Vuković ubio Ljubu Zemunca po nalogu Njemačke, Jugoslavije ili iz straha i osvete. Ovim djelom postavio je sebe na visoku ljestvicu svijeta kriminala ali i navukao gnjev svih velikana tadašnjeg podzemlja, većinu vrata pravih “vitezova” je zauvek zatvorio.
Goran Vuković Majmun i Dušan Malović likvidirani su u centru Beograda 12. decembra 1994. dok su ulazili u kola. Policija je prilikom uviđaja prebrojala 30 čahura kalibra devet milimetara, podsjeća Kurir.
