sport.ba @sport.ba
U kafani na lozi sa prijateljima može da se doživotno hvali kako je igrao za dvije reprezentacije, pjevao i "Hej Sloveni" i "Oj svijetla majska zoro".
"Mali će biti novi Dejo", ovu opasku je izrekao svaki ljubitelj fudbala koji je imao prilike da pogleda klinca pod imenom i prezimenom - Igor Burzanović.
Podgoričko dijete, vrcavog uma i previše talenta u svojim nogama, je još u mlađim kategorijama nagovijestio kakav će postati igrač.
Budućnost je dugo disala zahvaljujući njegovim partijama, ali došao je dan kada će popularni Burzo morati da napusti svoje rodno mjesto i potpisati za veći klub.
Taj veći klub, ne da je veliki, nego je najveći u regionu - Crvena zvezda.
1. januara, 2007. godine aktuelni srpski šampion bio je jači za "crnogorsko čudo", koji se najbolje snalazi na poziciji polušpica, a nije mu bilo strano ni da bude najistureniji igrač ekipe.
Hvalospjevi su stizali o njemu sa svih strana, mediji su se utrkivali ko će mu nadenuti bolji nadimak i uporediti ga sa još nekim majstorom fudbala i nema sumnje Burzanović je svojim dolaskom zaista napravio totalnu pometnju među fudbalskim svijetom u Beogradu.
Svoj debi u crveno-bijelom dresu imao je u Železniku protiv Bežanije u prvom kolu proljetnog dijela sezone i odmah zatresao mrežu maestralnim golom sa distance, ali pobjeda je izostala.
Prvi njegov veliki ispit na Marakani dogodio se vrlo brzo i to protiv Partizana. Ekipa Dušana Bajevića imala je ogromnu prednost u odnosu na Vječitog rivala, pa se i u ovom meču očekivala sigurna pobjeda.
Ipak, Partizan je na krilima Mihajlova, Bajića, Lazetića i ostalih igrača propisno obrukao prvoplasiranu ekipu porazivši ih sa 4:2, a drugi gol za svoj tim u finišu duela postigao je upravo Igor Burzanović i tako se poslije samo nekoliko nedjelja u novom klubu upisao u istoriju.
Do kraja sezone Burzanović je pružao skromne partije, a ono po čemu ga vjerovatno svi navijači pamte dogodilo se posljednjih dana avgusta na našem najvećem stadionu.
Zvezda je put u Ligu šampiona tražila preko Rendžersa koji je u prvom meču slavio po crveno-bijele nesretnim pogotkom Naća Nova u finišu meča, pa su od starta utakmice morali da idu na sve ili ništa.
Već u prvom minutu defanzivac Rendžersa Kueljar pogrešio je u svom šesnaestercu, loše je procijenio let jedne visoke lopte, a Burzanović nije uspio da taj poklon pretvori u gol - Mek Gregor je odbranio njegov šut sa 10-ak metara.
I sada, skoro 13 godina kasnije, na pomen imena našeg junaka priče, većina navijača Zvezde se hvata za glavu i proklinje tu utakmicu.
Poređenja sa početka teksta sa Dejanom Savićevićem brzo su pala u vodu, Burzanović nije ostavio utisak velikog pojačanja kakvim se najavljivao.
Ili su ipak očekivanja od njega bila prevelika?
Odigrao je više od pedeset mečeva za ekipu sa Marakane, dva puta postigao gol Partizanu, osvojio duplu krunu, a na kraju svog mandata u crveno-bijelom dresu ušao je i u sukob sa upravom koja zajedno sa trenerom na čelu nije više računala na njega.
Oni upućeniji znaju da je je na treninge dolazio u papučama, a na njima se ponašao nonšalantno, pomalo prepotentno, što ga je koštalo odlaska. A, otišao je tiho, totalno suprotno od onoga kako je stigao u Ljutice Bogdana.
Japan je bila njegova sljedeća stanica, tačnije Nagoja, koju je Piksi predvodio nakon napuštanja predsjedničke funkcije svog voljenog kluba, a nakon toga je Burzanovićeva karijera doživjela strmoglavi pad.
U kafani na lozi sa prijateljima može da se doživotno hvali kako je igrao za dvije reprezentacije, pjevao i "Hej Sloveni" i "Oj svijetla majska zoro".
Nakon Japana, na red su došle epizode u Kini i Kazahstanu prije povratka u rodnu Crnu Goru. Pokušaji da oživi karijeru su bili neuspješni, pa je Burza u Iskri na kraju prošle sezone rekao - kraj.
Kraj nečega što je moglo da bude karijera za pamćenje, ali nije. Od poređenja sa Maradonom i Savićevićem ostao je samo fitilj koji je godinama čekao da eksplodira. Međutim, što bi današnji klinci rekli - "puvara".
To vam je Igor Burzanović, glavom i bradom...
Sport.ba/Espreso
