sport.ba @sport.ba
Nevjerovatan put imala su dva tenisera, koja su prije 20 godina igrali jedan protiv drugog, a kod kojih je samo godinu dana razlike u starosti. Jedan je nedavno odbranio Roland Garros i osvojio svoj 18. Gren slem, a drugi radi u trezoru banke u Zagrebu.
Ali, prije 20 godina, malo ko bi tako nešto predvidio, jer je Zagrepčanin Goran Vujaklija, imao skor od 2:0 protiv "kralja šljake", Rafaela Nadala. Bio je u toj generaciji najbolji teniser na svijetu, ali je imao potpuno drugačiji životni put i zbog povreda koje je dobio, nije mogao profesionalno da nastavi s tenisom i prebacio se u bankare.
– Ne bih sad od sebe htio da pravim zvijezdu, taj podatak znaju samo moji prijatelji. Bilo je to jako davno, 1999. godine. Ja sam tada imao 14, a on 13 godina - počeo je Vujaklija svoju priču za Večernji list o duelima protiv Nadala.
- Više se sjećam našeg drugog meča u Barceloni, igrali smo Hrvatska protiv Španije u Europskom kupu, na betonu. Bilo je 2:0 u setovima, dosta gusto, mislim 7:5, 6:4, ili 6:4, 6:4, tako nekako – prisjetio se Vujaklija, pa dodao:
Foto: Facebook.com/Goran Vujaklija
– Ja sam tada bio prvi u Europi, to jest u svijetu na ljestvici tenisera do 15 godina, tako da pobjeda nije bila iznenađenje. Naravno, iz današnje perspektive je veće iznenađenje. Dobio sam ga prije toga još jednom, i to čak i puno lakše nego taj drugi put - ističe Vujaklija, koji u tada nije mogao da zaključi da će Nadal 20 godina kasnije ovojiti svoj 18. Gren slem trofej.
– Hehe, baš tada to nisam mogao zaključiti. Ali da je imao veliki potencijal, imao je. Naravno, Rafica tada nije bio 185 centimetara visok, sa 100 kilograma čistih mišića kao danas, ali već tada se vidjelo da je projekt koji bi trebalo da uspije - rekao je ovaj bivši hrvatski teniser, koji žali što nema neku zajedničku fotografiju s Nadalom.
- To još nije bilo doba selfieja ili mobilnih telefona, a nemam čak niti neki njegov potpis. Ali, ostale su lijepe uspomene. Evo, gledao sam nedjeljno Nadalovo finale protiv Thiema, naravno da su mi kroz glavu prošle te dvije moje pobjede. Rafin sam fan, jer uvijek je bio srdačan, baš prijateljski nastrojen, a vidim da je sad ostao potpuno isti kao što je bio, to me fascinira.
Za kraj je uslijedilo pitanje da li bi ga se Rafa danas sjetio:
– Mislim da bi, jer gotovo uvijek je pobjeđivao, pa pamti one od kojih je gubio. Pogotovo mislim da bi se sjetio tog poraza u svojoj Barseloni, na tom meču su mu bili roditelji i stric.
