TUŽNA SUDBINA ARGENTINCA: Bio je jedan od najboljih NAPADAČA na svijetu, a sada ne može da hoda

Na današnji dan 1969. godine rođen je legendarni argentinski fudbaler Gabrijel Omar Batistuta. 

Dovoljno je reći „Batigol“ i malo je onih koji neće znati a se radi o legendarnom dugokosom napadaču koji nije imao milosti prema protivničkim golmanima. O najboljem strelcu u istoriji Argentine… o Gabrijelu Omaru Batistuti!

 

Kao klinac nije ni htio da se bavi fudbalom, više je volio košarku. Ali, sve se promijenilo 1978. godine, kada je Argentina kao domaćin Svetskog prvenstva, u onom čuvenom finalu, pobijedila Holandiju i postala svjetski prvak. Tada je devetogodišnji Batistuta promijenio mišljenje – postaće fudbaler zbog svog idola Marija Kempesa. Batistuta je fudbal počeo da uči u lokalnom klubu Grupo Alegrija, a potom je prešao u Platense. U meču protiv Njuels Old Bojsa, Batistuta je postigao dva gola. Taj meč mu je promijenio život ili bolje reći odredio mu fudbalsku karijeru. Zapazio ga je Marselo Bijelsa a potom je 1988. godine sa 19 godina potpisao prvi profesionalni ugovor za Njuels Old Bojse.

Počeci mu nisu bili laki. Odvojenost od kuće, porodice, djevojke, odrazila se na Batistutu. Nije uspio da se nametne, prilagodi, pa je proslijeđen niželigašu Deportivo Italijana iz Buenos Ajresa. U njemu se Batistuta dobro snašao, učestvovao je sa timom na turniru u Italiji, nadavao se golova.

To je bila preporuka da ga 1989. godine uzme velika River Plata. Bio je odličan u polusezoni, dao je čak 17 golova, ali sve se promijenilo dolaskom novog trenera – Danijela Pasarele, legendarnog fudbalera koji je sa Argentinskom reprezentacijom bio prvak svijeta baš te 1978. godine. Pasarela nije volio Batistutu za koga je znao da kaže: „Kad Batistuta pronađe tim koji će biti sposoban da igra zajedno sa njim, tad će već biti mrtav’.

Ali, kao što se svojevremeno Ćiro Blažević ujeo za jezik zbog Roberta Prosinečkog i one izjave o tome kako će da pojede diplomu ako Prosinečki postane fudbaler, tako je i Pasarelu demantovao život. Tačnije, ljuti rival – Boka juniors.

Boka je angažovala Batistutu, koji se tu potpuno pronašao. A još kad je za trenera došao Urugvajac Oskar Tabarez, Batistuta je počeo da krči put ka onome što će danas biti – legenda. “Batigol” je dobio dres sa brojem devet, počeo je da rešeta. Bio je prvi strijelac tima a njegovi golovi bili su presudni u borbi za titulu.

Poslije je sve išlo svojim tokom. Batistuta je pozvan u reprezentaciju a igre na Kupa Amerika 1991. godine impresionirale su predsjednika Fiorentine, koji je čvrsto riješio: „Ovog ću da dovedem po svaku cijenu!“.

U Italiji je poradio na imidžu pustivši kosu da bi što više podsjećao na Kempesa, ali ga je vremenom čak i nadmašio. Tu je i dobio nadimak “Batigol” po kojem ga cijeli svijet danas zna. Pored toga što je predstavljao pravu napast po gol protivnika, bio je veoma inteligentan fudbaler odlične tehnike i umijeća pri izvođenju slobodnih udaraca.

U debitanstkoj sezoni za Fiorentinu dao je 13 golova. Kada je 1993. godine Fiorentina ispala u seriju B odlučio je da ostane u klubu i pomogne mu da se vrati u prvu ligu. Nakon tog poteza postao je ljubimac navijača u Firenci. Fiorentina se ekspresno vratila u Seriju A a Batistuta je dobio status božanstva. Dobio je i spomenik usred Firence!

Odmah, po povratku u društvo najboljih, Fiorentina je zasijala u punom svjetlu, domogla se gornjeg dijela tabela, a Batistuta je osvojio titulu najboljeg strijelca italijanske lige u sezoni 1994/95. sa 26 golova. Takođe, iste godine je osvojio italijanski kup.

Naredne četiri godine je predvodio Fiorentinu u pokušajima da osvoje Skudeto, ali mu to nije pošlo za rukom, pa je poslije odluke čelnika kluba da prodaju najbolje igrače, odlučio da napusti klub. To se nije dopalo navijačima kluba pa su demolirali stadion zahtjevajući od uprave Fiorentine da na svaki način zadrže Batistutu. Kako bi ga ubijedili, navijači su finansirali izgradnju spomenika Batistuti koji se i danas nalazi u blizini kluba. Ipak, obzirom da uprava nije popustila, Batistuta prelazi u Romu. Za devet godina igranja u Fiorentini imao je 268 nastupa i dao je čak 169 golova!

Naredne dvije sezone ostaje u Romi sa kojom osvaja Skudeto u sezoni 2000/2001 i na 28 utakmica postiže 20 golova, a zatim prelazi u Inter gdje zbog povrede igra samo nekoliko utakmica i postiže 2 gola.

Obzirom da se već nalazio u poodmaklim fudbalskim godinama odlazi u Katarski Al Arab gdje ga proglašavaju najboljim igračem lige. Takođe, na 18 utakmica u ligi postigao je čak 25 golova tokom prve sezone, što je apsolutni rekord lige svih vremena.

 

Sa Maradonom je predvodio Argentinu na Mundijalu u SAD 1994. na kom su „Gaučosi“ trebali da, prema opštim procjenama, dođu do završnice. Ipak, oni su ispali u osmini finala od Rumunije, ali “Batigol” nije razočarao, jer je postigao četiri pogotka.

Bio je jedan od „ozloglašenih“ dugokosih Argentinaca kojima je tadašnji selektor Danijel Pasarela naredio da se ošišaju pred Mundijal 1998. godine. U početku nije htio da se odrekne imidža, ali je na kraju morao da skrati kosu.

U meču sa Jamajkom, ponovo je kao 1994. godine u duelu sa Grčkom dao tri gola, što ga je svrstalo u grupu fudbalera (Šandor Kočiš, Žist Fontejn, Gerd Miler) kojima je to već polazilo za nogom.

Briljirao je i u narednim kvalifikacijama za SP 2002. godine, ali su godine već počele da ga sustižu i selektor Marselo Bjelsa ga je na Mundijalu malo držao i na klupi. Argentina je tada prvi put od 1962. godine eliminisana u grupnoj fazi, što je za Batistutu značilo da je vrijeme za oproštaj od reprezentacije. U 78 nastupa za svoju zemlju postigao je 56 golova, što ga čini najboljim strijelcem Argentine svih vremena.

(Sport.ba)