sport.ba @sport.ba
Kroz istoriju fudbala prodefilovalo je mnogo velikih imena. Međutim, malo ko može stati u istu rečenicu sa sjajnim argentinskim napadačem, Gabrielom Batistutom.
Batigol važi za jednog od najboljih napadača svijeta svih vremena, a u karijeri je nosio dresove Newell's Old Boysa, River Platea, Boca Juniors, Fiorentine, Rome, Intera i Al Arabija. Van terena miran, porodični čovjek, a na terenu ubica, tako bi u najkraćem glasio opis karijere ovog sjajnog Argentinca. Najdublji trag je ostavio ograjući za Fiorentinu, u kojoj danas uživa status "polubožanstva", skoro kao njegov sunarodnjak Diego Maradona što ima u Napulju.
Za reprezentaciju Argentine je u 78 odigranih utakmica postigao nevjerovatnih 56 golova. Ono što je zanimljivo jeste podatak da je Batistuta nakon kraja igračke karijere postao - pastir! Kupio je ogroman ranč u Argentini, gdje se danas bavi uzgojem stoke i igranjem pola... Nažalost, trpi i velike bolove u nogama koje su posljedica raznoraznih medikamenata koji su mu davani da se što prije oporavi dok je još bio aktivan igrač.
Čupavog argentinskog napadača muškarci su voljeli zbog sjajnih pogodaka, a žene zbog frizure i ugodne vanjštine. Ostao je legenda u svojoj domovini i u Italiji, u kojoj je proveo gotovo cijelu karijeru, a neizbrisiv trag ostavio je i na svjetskim prvenstvima.
Batistuta je jedan od napadača koji je imao 'ono nešto'. U Fiorentinu je došao sa 22 godine i vrlo brzo je osvojio srca 'viola'. Nakon dvije sezone ljubičasti su ispali u drugu ligu, ali Batistuta je ostao, nakon jedne godine klub se vratio u elitni rang i već u prvoj sezoni nakon povratka Argentinac je postao najbolji strijelac Serie A.
Nakon devet godina napustio je Firenzu u kojoj nije osvojio nijedan trofej i odmah se s Romom okitio naslovom prvaka. Na Olimpicu je zabio gol dugogodišnjem suigraču Toldu i ne samo da nije slavio već je jedva susprezao suze.
Nakon tri sezone u Romi 'oproštajnu' je odigrao u dresu Intera, da bi za sam kraj otišao zaraditi u Katar gdje je igrao dvije godine. Još je uvijek deveti strijelac u historiji Serie A sa 184 gola. Jednako efikasan bio je i u dresu Argentine.
U 78 utakmica zabio je 56 golova, što ga čini uvjerljivo najboljim strijelcem 'gauča' u historiji, prvi pratitelj Crespo ima čak 20 manje. Nastupio je na tri svjetska prvenstva i ukupno upisao deset golova, a specifičan je po podatku da je jedini igrač koji je hat-trickove zabijao na dva različita turnira.
Prvi je došao protiv Grčke 1994. u dvoboju koji će ostati zapamćen kao posljednji u karijeri Diega Maradone. Gabrielu je to bio debi na SP-ima, a zabio je već nakon 100-injak sekundi. U nastavku je dodao još dva gola, a do kraja turnira zabio je i u porazu od Rumuna (3:2) u osmini finala.
Vratio se nakon četiri godine i u Francuskoj zabio novih pet golova. Prvi je ujedno bio i jedini u dvoboju protiv Japana, a nova tri utrpao je Jamajci. Posljednji je došao nakon penala protiv Engleske, a nije uspio zabiti Hrvatskoj i Holandiji.
2002. je ponovo bio uspješan na otvaranju, njegov gol slomio je Nigeriju. Ipak, u ostatku turnira uspjeli su zabiti samo još jedan gol i prvi put nakon 40 godina nisu uspjeli proći grupu. Tu je reprezentativna priča Gabriela Omara završila, a otkada se 2005. oprostio od igranja, nogometnu priču nije nastavio u trenerskoj ulozi.
(Sport.ba)
