sport.ba @sport.ba
Tokom historije zabilježeni su i periodi dominacije drugih klubova, koji su desetljećima dominirali evropskim nogometom, ali su danas čak daleko i od prosjeka. Slučaj desetostrukog prvaka Saint-Etiennea je naročito zanimljiv. U vrijeme kada je PSG formiran Saint-Etienne je već igrao finale Kupa prvaka i osvojio sedam titula prvaka Francuske. Međutim, krajem prošlog i početkom novog stoljeća Saint-Etienne su zadesili veliki finansijski problemi i ispadanje iz društva najboljih.
Posljednjih sezona klub se ipak stabilizirao, a trenutno su na petom mjestu koje vodi u Ligu Evrope. Za one koji su na trenutak bljesnuli povratak u prosječnost zapravo nije pad, već se i dalje smatra velikim uspjehom, dok za one druge pad od zvijezda do ponora predstavlja svojevrsnu katastrofu od koje se nikada nisu i vjerovatno nikad neće oporaviti.
Na prvom mjestu ove liste je slavni Nottingham Forrest, jedini klub na svijetu koji je više puta bio prvak Evrope nego prvak svoje zemlje. Naime, Englezi su titule domaćeg prvenstva osvojili samo u sezoni 1977/78., dok su tadašnji Kup prvaka osvajali dva puta zaredom, u sezonama 1978/79. i 1979/80. Nottingham Forrest je također i jedan od najstarijih nogometnih klubova na svijetu, osnovan je 1865. godine, a s gradskim rivalom Notts Countyem igra najstariji gradski derbi na svijetu. Zanimljivo je da su “The Redsi” 1889. učestvovali u osnivanju Engleskog nogometnog saveza (FA) 1992. godine i u osnivanju Premier lige. Nottingham Forrest je više puta bio prvak Evrope nego Engleske (1978.)
Još jedan na listi “propalih” velikana je i francuski Reims koji je pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća harao tamošnjim prvenstvom. Naslov prvaka Francuske su osvajali 1949., 1953., 1955., 1958., 1960. i 1962. godine, a u sezonama 1955/1956. i 1958/1959. igrali su u finalima Kupa evropskih prvaka, oba puta izgubivši od madridskog Reala.
Eintracht je 1960. igrao u finalu Kupa prvaka. Dres ovog kluba nekada su nosili slavni nogometaši, poput Raymonda Kopea i Justa Fontainea. Njemački Eintracht je u sezoni 1959/1960. igrao finale Kupa evropskih prvaka protiv madridskog Reala, ali nikad više nakon toga nije osvojio naslov prvaka Njemačke.
Reims je 1959. igrao protiv Real Madrida. Istina, na internacionalnoj sceni su 1980. godine osvojili evropski naslov, ali u Kupu UEFA, dok su njemački kup osvajali 1974., 1975., 1981. i 1988. godine. Od osnivanja 1899. godine pa sve do sredine devedesetih bili su standardni članovi prve njemačke lige, međutim, sad “tavore” na granici prve i druge lige, u kojoj su u tri navrata ukupno proveli pet sezona. Još jedan nekadašnji njemački velikan danas je potonuo u prosječnost. Radi se o Borussiji iz Monchengladbacha, koja je sedamdesetih godina pet puta, od čega tri zaredom, osvajala titulu prvaka Njemačke, a 1977. godine su igrali u finalu Kupa prvaka.
Borussija iz Monchengladbacha je 1979. osvojila Kup UEFA. Ovo takmičenje su također u dva navrata osvajali (1975. i 1979.), a još dva puta su igrali u finalu tog takmičenja. Engleski Leeds je jedan od klubova koji je u svojoj historiji imao možda najviše uspona i padova, od finala Kupa Prvaka 1975. i polufinala Lige prvaka 2001. godine do “plesanja” na rubu finansijskog bankrota. Najuspješnije razdoblje klub je doživio pod vodstvom menadžera Dona Revia šezdesetih i sedamdesetih godina, kada su osvojili veliki broj trofeja. Nakon Revievog odlaska na klupu engleske nogometne reprezentacije, Leeds je ispao u drugu ligu, godine 1982., te se tamo zadržao do 1990. kada ga Howard Wilkinson uvodi u Premier Ligu. Već dvije godine kasnije Leeds je igrao i u Ligi prvaka. Danas tavori u Championshipu, a padao je i dublje...
