sport.ba @sport.ba
Napadanje bez plana, duge lopte koje nemaju oči, igra u sredini koja ne nazire konkretan iskorak prema golu protivnika i na Grbavici počinje da se piše nova stranica druge polusezone. Željezničar je jučerašnjim porazom stavio tačku na savršeno dosada odrađeno "plavo proljeće" i svojim navijačima po prvi put priredio utakmicu u novoj eri kluba u kojoj popularni Manijaci nisu slavili pobjedu.
A Željezničar je jučer nije ni zaslužio. Sloboda na čelu s Husrefom Musemićem odigrala je savršenu prvu utakmicu polufinala Kupa BiH i u Tuzlu odnijela veliki rezultat i prednost od 1:2 koja im daje velike šanse za prolazak u finale. Tuzlaci su se na najbolji mogući način osvetili Plavim na poraz u prvenstvenoj utakmici i tako u najnezgodnijem trenutku probudila alarm na Grbavici.
Bez ikakve dvojbe, ratnici Edisa Mulalića odigrali su lavovsku utakmicu i ostavili posljednji atom snage na terenu za puno bolji rezultat, ali nekada želja, borba i navika pobjeda ne mora da znači i konačni uspjeh. A na Grbavici je jučer pobjedila taktika, strpljenje i hladna glava. Pobjedila je ekipa koja je pronašla savršen način da i najmanji pad koncetracije odbrane Plavih s Grbavice iskoristi i kruniše golom.
RANI POGODAK SLOBODE I NEPOSTOJEĆI "PLAN B"
Iako su gotovo svi igrači i trener Plavih napominjali da je na prvoj utakmici možda i najbitnije sačuvati vlastiti gol, riječi su ostale samo riječi već u drugoj minuti kada Zajko Zeba sjajno upošljava Sulejmana Krpića koji simpatizerima Željeničara priređuje hladan tuš.
Ne treba ni govoriti kakav utjecaj je to imalo na samu igru do kraja utakmice, jer nakon rano primljenog pogotka u utakmici u kojoj su svi planovi bili da se mreža sačuva, svaki dogovor pada u vodu. Upravo taj scenario iz druge minute uvjetovao je potpuno novi način igranja, što se moglo naslutiti samo dvije minute nakon gola kada Lendrić nakon greške gostiju propušta veliku priliku. I tu je bio kraj Željezničara za prvo poluvrijeme.
Igra kroz sredinu je blago rečeno bila očajna. Jedino rješenje nalazilo se u dugim loptama na Miroslava Stevanovića i Kerima Memiju, no krilni napadači Plavih jednostavno nisu imali ni prostora ni mogućnosti da probiju dobro zatvorenu odbranu Slobode.
Husref Musemić fantastično je pripremio svoje izabranike za ono što ih čeka na Grbavici, a upravo je igra preko krila nakon koje Željezničar šansu traži iz centaršuta način na koji Plavi od početka proljetnog dijela šampionata napadaju.
Nije Željezničar drugačije ni napadao Slobodu. Prekidi i centaršutevi bili su jedina opasnost za očigledno spremnu Slobodu koja je osim gola koji je postigao Bogičević bez problema rješavala te stvari.
Krilni igrači skoro nikako nisu utjecali na samu organizaciju igre i njihov radis kretanja niti u jednom trenutku nije dobio slobodu ulaženja u sredinu da otvori prostor bočnom igraču za eventualnu loptu u prostor. Nisu krilna Želje pokušala ni sa "upadajnem u prazan prostor" između štopera i bočnih igrača i striktno su svoju igru zasnivali na čekanju lopte u blizini aut linije.
KATASTROFALAN DAN SAMIRA BEKRIĆA
Povrh svega i šlag na tortu bio je katastrofalan dan koji je imao Samir Bekrić, playmaker i od bitna karika u sistemu igre same ekipe. Bekrić, koji je toliko sreće i radosti donio FK Željezničaru na zimu se opet pridružio Plavima, ali jučerašnja utakmica je sigurno nešto što će što prije morati da zaboravi.
Jučerašnju utakmicu i partiju koju je Samir Bekrić pružio na Grbavici domaći navijači sigurno će okarakterisati kao jednu od najgorih individualnih od kada se on nalazi u ovom klubu, ali to je fudbal i takve stvari su normalne i za puno veće igrače na puno ozbiljnijem nivou od onog na kojem je fudbal u BiH.
Željezničaru je u jučerašnjoj utakmici prijeko bila potrebna lucidnost njihove desetke, ali osim konstantnog zabijajna u protivničku odbranu, tvrdih primanja koji su samo povećavali broj izgubljenih lopti kao i čestih odlazaka u prazno i traženja rješenja tamo gdje ga nije bilo Željezničar ništa više nije imao.
POGREŠNE IZMJENE FUDBALERA
Trenutak kada je Jovan Blagojević napustio igru može se okarakterisati kao i kraj svake prilike da Željezničar iz igre pokuša ozbiljnije zaprijetiti golu Slobode.
Fantastični veznjak koji se već sada nametuo kao jedan od najbojlih igrača Premijer lige glavna je karika igre Plavih još od evropskih utakmica, preko jesenjeg kao i proljećnog dijela šampionata. Bivši igrač Veleža orgainzator je apsolutno svakog napada i nakon njegovog izlaska mirnoća i sigurnost passa prema naprijed apsolutno je nestala u redovima ekipa Edisa Mulalića.
Nekadašnji kapiten Željezničara, sada trener Mulalić u igru je ubacio još uvijek rovitog i nedovoljno spremnog Damira Sadikovića pokušavaći promijeniti tempo utakmice, ali u tome ne samo da nije uspio već je usporio ionako sporu i tromu igru Plavih.
Bivši junior Željezničara na terenu nije uradio apsolutno ništa korisno. Trčkaranje oko centra igrališta bez ikakvog preuzimanja odgovornosti koju svjež i novi igrač na terenu mora uraditi, slab defanzivni pristup igri ostavljajući vidno umornog Zahirovića samog kao jedini štit ispred obrane kao i alibi igra koja se ogledava u sigurnim passovima u stranu ili prvom igraču do sebe nije ono što je Željezničaru trebalo pri negativom rezultatu.
Duga pauza zbog povrede ostavila je na oko vidljive posljedice u igri ovog mladog reprezentativca BiH, a za stamenitu i jaku odbranu Tuzlaka ni ulazak mladog Mujagića nije predstavljao skoro nikakav problem. Iskustvo igranja velikih utakmica i nedostatak duela protiv puno iskusnijih igrača mladog Mujagića onemogućili su da pokaže sav svoj potencijal koji ima. No, drugačije nije moglo. On je bio jedina napadačka opcija na klupi Željezničara, a možda i najveće pojačanje u napadu bio je odlazak Jadranka Bogičevića koji je s lakoćom dobijao vazdušne duele protiv protivničke odbrane.
VELIKA PODRŠKA NAVIJAČA
U suštini, sve riječi i analize ostaju samo na papiru, a semafor je pokazao negativan rezultat za Plave.
Ekipa Edisa Mulalića u možda najbitnijoj utakmici od svih odigranih u proljetnom dijelu po prvi put nije slavila, a pred njima je težak zadatak da u Tuzli u istoj sedmici u kojoj se igra i "vječiti derbi" slavi protiv Slobode sa minimalno dva gola razlike.
Ali podrška navijača je tu. Ona i nakon jučerašnjeg poraza nije izostala, a tuga na licima igrača nije se mogla sakriti pred raspjevanim jugom koji je gromoglasnom pjesmom i aplauzom ispratio svoje fudbalere i nagradio ih za veliki trud koji su uložili za svaku loptu tokom 90. minuta.
Piše: Kenan Hadžić, Sport.ba
