sport.ba @sport.ba
Mnogi igrači su zabijali više, drugi talenti su trajali duže, ali niko u historiji Premier Lige nije postigao toliku količinu golova brzinom kojom je to radio Robbie. Uz pomoć bivših saigrača Adam Bates se prisjeća jedne izvanredne karijere.
Bivši krilni igrač Engleske reprezentacije pokušava se prisjetiti gola, ali uz velike probleme. Nije pamćenje to što ga muči, iako je prošlo dvadeset godina, sjeća se događaja kao da je bilo jučer. Njegovo tijelo se muči adekvatno prikazati šta se zapravo desilo.
Desilo se na utakmici Engleske U-21 reprezentacije 1993 godine. „Igrali smo protiv San Marina u gostima, pred nekih 200 ljudi“. „Prošao sam lijevom stranom i uputio loš ubačaj, lopta je išla prema šesnaestercu ali iza njega. Kako je uspijeo nije mi jasno“, izjavljuje Sinclair za Sky Sports.
„S ruba šesnaesterca je udario loptu glavom i pogodio. Od očajnog ubačaja napravio je izvanredan, bilo je nevjerovatno. Šokirao sam se kad sam shvatio kako je izvanredan u završnici“. To je bio Sinclarov prvi uvid na Fowlerov nevjerovatan talent za postizanje golova.
Jammie Redknapp je bio standardan u Liverpoolu kad se Robbie Fowler počeo probijati. Njegovo prvo mišljenje o njemu i nije bilo pretjerano pozitivno. „Želim da kažem ovo što pristojnije, ali kad uzmete u obzir njegov fizički izgled i stas, nije trebalo da bude igrač kakav je zapravo bio“, rekao je Redknapp sa nevjericom.
„Nije bio naročito visok, ni atletski građen, imao je čudne pileće noge i trbuh skoro sve vrijeme dok je igrao. Nije posjedovao snagu koju imaju današnji igrači, ali niko, ama baš niko nije mogao da postiže golove kao on“.
Redknappovo prvo uviđenje talenta Robbie Fowlera je bilo na njegovom debiju. „Igrali smo pripremnu utakmicu protiv mlađeg tima. On je igrao naprijed i nije napravio skoro ništa vrijedno pažnje, ali onda je lopta stigla do njega, prošao je jednog odbrambenog igraša i opalio sa nekih dvadesetak metara, zabivši gol“.
„Pomislio sam u sebi, pa ovaj momak zna da igra“, ali nakon toga trener je nešto dobacio na što je on burno reagovao. Rekao sam mu „Hej, tako se ne razgovara sa trenerom, na što se on jednostavno oglušio i otišao“. Dan poslije toga smo igrali protiv Fulhama u liga kupu i Robbie je ušao u autobus.
„Rekao sam, lijepo za njega, dobiće malo iskustva. Ipak počeo je utakmicu kao starter i postigao pogodak. Dvije sedmice nakon toga smo igrali uzvratnu utakmicu u kojoj je Robbie ponovo igrao i zabio 5 golova. Bilo je to nevjerovatno“.
Mnogo igrača je dobijalo ovacije od publike, ali rijetko ko od suigrača. Čak i u većim rangovima Premier Lige, Robbie se izdvajao od drugih.
Najlakše je objasniti zašto je to bio slučaj sa njim koristeći brojeve. Brzina i količina golova koja je dolazila od njega je bila zadivljujuća. U vrijeme kada bi par dobrih partija zaslužilo poziv za Englesku reprezentaciju Fowlerov učinak se činio strašnim. Prije svog internacionalnog debija je odigrao 135 utakmica za Liverpool i postigao 80 pogodaka.
Iako je u prethodnoj sezoni Fowler postigao 36 pogodaka za svoj klub, Euro 96 je proveo na klupi. Bez obzira na pojavu Michaela Owena i popularnost Fernanda Torresa i Luis Suareza na Anfieldu, njegov učinak niko nije ponovio, a tek je napunio 21 godinu.
Iako je Owen možda bio Liverpoolovo „čudo“ čak i njegovih 55 golova prije 21 rođendana se nalazi tek na drugom mjestu. Wayne Rooney je igrao na Euru 2004 kao tinejdžer, ali i njegovih 44 gola nisu toliko impresivna kad ga usporedimo sa Robbiem. Fowler je prije 21 rođendana uspio da postigne 64 gola.
Do tada je već stigao i zasjenio Iana Rusha, Liverpoolovog legendarnog napadača iz proteklog desetljeća. Učinivši to momak iz Toxetha je živjeo san Liverpoolovih navijača koji su ga jednostavno obožavali, što se dalo primijetiti.
Hrabar u zraku iako nije bio nešto pretjerano jake građe, Fowler je imao izvanrednu brzinu, mada nije bio neki trkač. Izgledao je kao da je sa igrališta stigao u Premier Ligu, gdje mu nije bio potreban period privikavanja.
Nakon njegovih 5 golova protiv Fulhama, uslijedio je i prvi hat – trick u njegovoj petoj utakmici za klub, ali i to je nadmašio postigavši gol protiv Arsenala za koji mu je trebalo samo 5 minuta 1994 godine. Činilo se kao da to radi bez ikakvih poteškoća, zbog čega su ga nazvali nasljednikom Jimmy Gravesa.
Redknapp dodaje kako ga je njegov otac jednom usporedio sa Gravesom. „ Način na koji on šutira, ostavlja golmana nemoćnog“. Uzimajući u obzir igrače s kojima se natjecao, Alan Shearer, Andy Cole, Ian Wright, Les Ferdinand, Stan Collymore i Teddyjem Sheringhamom, Robbie je i dalje viđen kao „finišer“.
Za Sinclaira koji je igrao sa Folwlerom kako u Manchester Cityju tako i u reprezentaciji razlika je bila očigledna. Premier Liga je imala masu kvalitetnih strijelaca, ali sa loptom u nogama i golmanom ispred njega, Fowler je jednostavno bio superiorniji od ostalih.
„Nije bio kao Andy Cole koji bi zabijao u donji ugao“. „Njegova tehnika je bila izvanredna, bio je najprecizniji napadač s kojim sam ikad igrao“, rekao je Sinclair.
„Nisam to shvatio dok nije prešao u Manchester City. Prije utakmice ili na treningu stajali bi oko dvadeset metara jedno od drugog i pokušavali bi dugim loptama da dodamo jedno drugom. Radio sam to sa hiljadu saigrača, sa Robbiem se nisam morao pomaknuti“.
„Obično imate igrača koji je stvarno odličan sa jačom nogom, a drugom već ima malo problema. Robbie nije bio takav, njegova preciznost je stvarno bila začuđujuća. Mislio sam da je robot. Odmah ste mogli da shvatite zašto je postizao toliko golova“.
Nažalost, ozlijede su pratile Fowlera u daljoj karijeri i dok ga osjećaj za gol nikad nije napustio, njegova brzina, koja mu je omugoćavala da se kreće i pronalazi prostor u šesnaestercu je vidno opala. Sinclair je suosjećao sa Fowlerovim neprilikama.
„Ako je to način na koji se pripremate za utakmicu, ili ako ste u lošoj formi, postoje vještine kojima se susrećete kroz karijeru koje vam mogu pomoći, ali ako je nešto mehaničko i ne možete se fizički vratiti na nivo na kojem ste bili, veoma je frustrirajuće“.
„Robbie sa kukom i ja sa koljenom, vjerovatno smose slično osjećali u Cityju. Imali smo i dobrih utakmica, ali za igrača Robbievog kalibra, pa čak i za mene nije dovoljno samo par utakmica. Bitno je igrati iz sedmice u sedmicu, što nam ozlijede nisu dopuštale“ priznaje Sinclair.
Redknapp je okusio slične probleme. „Robbie kao i ja se ozlijedio u dosta loše vrijeme. To je bila velika nesreća za njega. Nakon što je postigao preko 30 golova tri sezone za redom, zbog ozlijeda Fowler nikad nije došao do 20 golova u sezoni nakon što je napunio 23 godine“.
Vratio se u Liverpool 2005 godine,nakon što je klub osvojio Ligu Prvaka i nije mu bilo dozvoljeno igrati za klub u njihovom trijumfu 2006 godine u FA Kupu. Kao rezultat toga Fowlerov posljednji uspijeh je bio u dvadeset i šestoj godini i nikad nije zaigrao za Englesku reprezentaciju na jednom velikom natjecanju.
Bez obzira na to, što se Redknappa tiče Fowlerov ugled je siguran. „Neki igrači koji osvoje trofeje se okrenu i pitaju te „Šta si ti osvojio?“. „Neki igrači koji nisu mogli ni prići Fowlerovom učinku su ovojili pet ligaških trofeja. Da li ih to čini boljima od njega? Naravno da ne“.
„Trebao je da igra malo više za Englesku reprezentaciju, ali naspram njega se nalazio Alan Shearer. O njegovim vještinama nije bilo dvojbe. Ja bih ga stavio da igra protiv bilo koga ko je igrao u Premier Ligi, pitajte bilo koga i reći će vam isto. Svi su se bojali i poštovali njegov talent“.
„Ne volim da koristim tu riječ olako, ali Robbie je bio genijalan fudbaler. Neuobičajen genijalac“. Ipak, kao što je to Sinclairu već dobro poznato, objasniti Fowlerovu vještinu za postizanje golova nije tako jednostavno kao što je Robbie činio da izgleda jednostavno.
