Danas gotovo da nema velikog fudbalera, a da nema neki prepoznatljiv nadimak. Mnogi od tih nadimaka su i produkt marketinške industrije poput onog Ronaldovog CR7, ili nekada Ronaldinhovog R10. Neki su sasvim zasluženi zbog fudbalskog umjeća kao što su Ibrahimovićev „Ibrakdabra“ ili Pirlov „Mocart“. Neki od njih su zapravo samo medijski pokušaji, iako nemaju mnogo veze sa stvarnim nadimkom određenog igrača.
Ali, nadimci argentinskih igrača su posebna priča. I daleko su najoriginalniji u svijetu fudbala. Nema tog Argentinca koji nešto znači u svijetu fudbala, a da nema nadimak. Neki od njih su više prepoznatljivi po nadimcima nego imenima. Argetninci su često i surovi u davanju nadimaka, ali to je u duhu njihove kulture i onaj koji ima pogrdan nadimak ga se ne stidi.
Zato je red i da se podsjetimo nekih od njih.
Da krenemo od najvećeg sina argentinske nacije. Diego Armando Maradona ima tri čuvena nadimka. U djetinjstvu su ga zvali „La Pelusa“ što u prevodi znači „Čupavi“, zbog kovrdžave i raspuštene kose. Potom je došao nadimak za sva vremena „El Pibe de Oro“ što se može prevesti kao „Zlatno dijete“ i na kraju onaj najdraži Argentincima - „Božija ruka“.
Nadimak Lea Messija glasi „La Pulga“ što je u prevodu „Buha“. Messija tako zovu još od djetinjstva kada je imao probleme sa rastom i bio najmanji među vršnjacima. Poput Messija, i legendarni Claudio „El Pjoho“ Lopez je nadimak „Vaška“ zaradio zbog sitnog rasta kada je bio dijete i kada se dok je igrao košarku provlačio rivalima kroz noge. Nizak rast je i legendarnom Robertu Ayali donio nadimak „Raton“, odnosno „Miš“.
Nadimak „El Loco“ što u prevodu znači „Ludak“ je rasprostranjen u argentinskom fudbalu, a njegovi najčuveniji vlasnici su Marcelo Bielsa zbog svog čudnog karaktera i Martin Palermo zbog ludačkih proslava golova.
Ariel Ortega je srastao sa nadimkom „Burito“ što u prvodu znači „Magarence“ ili „Mali magarac“. Njegov otac je držao kiosk po imenu „Buro“ („Magarac“) i djeca na ulici su zbog toga malog Arijela prozvali „Burito“.
Po očevima su nadimke dobili i Gonzalo Higuain i Juan Sebastian Veron. Higuainov otac Jorge je bio odličan fudbaler i zbog velikog nosa je dobio nadimak „El Pipa“ što znači „Nosonja“. Zato je i njegov nasljednik Gonsalo prozvan „Pipita“ odnosno „Mali nosonja“. Juan Sebastian Veron je bio također veliki argentinski igrač, ali zbog ne baš lijepog izgleda je dobio nadimak „La Bruja“ ili „Vještica“. Njegov sin je samo naslijedio minimalizovan nadimak „La Brujita“ ili „Mala vještica“.
Zbog neuništivog sportskog duha i izdržljivosti Interova ikona Javijer Zanetti ima originalan nadimak „El Traktor“. Nema potrebe da prevodimo...
Uvijek nasmejani i veseli Pablo Aimar je dobio nadimak „Pajasito“, što znači „Klovn“. Zbog izbačenih prednjih zuba Javijeru Saviolu su dali nadimak „Conehito“ što se prevodi kao „Zec“.
Aktuelni prvotimac Olympijakosa Alejandro Domingez je mnogo poznatiji po nadimku „Čori“ (ili Ćori, zavisi kako izgovarate) nego po imenu. Njegov nadimak u prevodu znači „Lopov“ jer su ga tako prozvali saigrači iz Rivera kada je došao u ovaj klub iz drugoligaša Quilmesa i odmah zauzeo mjesto u prvoj postavi, pa su ga kolege zezale da je lopov koji je ukrao mjesto u prvoj postavi.
Zbog toga što retko priča, aktuleni ofanzivac Palerma, Franko Vasquez ima nadimak „El Mudo“, odnosno „Mutavi“.
Diego Simeone je nadimal „El Cholo“ dobio po igraču iz 60-ih godina prošlog vijeka Carmelu „Cholu“ Simeoneu. Dijegu je nadimak nadjenula majka kojoj se nije sviđalo ime koje mu je dao otac. Njegov prijatelj i pomoćnik u Atleticu, Jerman Burgos poznat je po nadimku „Mono“ što znači „Majmun“. Zbog svoje korpulentnosti... A, čini se i zbog karaktera.
Javijera Mascherana zovu „Hefesito“. U prevodu „Mali šef“ jer se od malih nogu isticao liderskim sposobnostima i karakterom. Javier Pastore ima nadimak „El Flaco“, odnosno „Mršavi“ zbog fizičke konstitucije...
Hernana Crespa zovu „El Valdanito“ po čuvenom Jorgeu Valdanu jer fizički liče.
Zbog toga što se gega dok hoda legendarni golman Boce Juniors, Roberto Abondanzieri ima nadimak „Pato“, tj. „Patak“.