Sada već legendarnog 29. maja 1991. fudbaleri Crvene zvezde u Bariju savladali su Olympique iz Marseillea nakon izvođenja penala s 5:3 i tako stigli do titule pobjednika tadašnjeg Kupa šampiona.
Time su fudbaleri beogradskog kluba, prije tačno 23 godine, ostvarili najveći uspjeh jugoslovenskog klupskog fudbala. Najbolja generacija igrača iz Ljutice Bogdana redom je eliminisala Grasshoppers (1:1 i 4:1), Glasgow Rangers (3:0 i 1:1), Dynamo Drezden (3:0 i 2:1, registrovano 3:0 zbog prekida utakmice koji su izazvali navijači njemačkog kluba) i slavni Bayern (2:1 u Minchenu, 2:2 u Beogradu).
Sudbina je htjela da crveno-bijeli zaigraju u finalu, u Bariju, protiv legende svog kluba - Dragana Stojkovića Piksija, koji je nosio dres francuskog predstavnika.
Ljubitelji, oni stariji, najvažnije sporedne stvari na svijetu sjetit će se da je tadašnji trener Beograđana, a nesuđeni šef struke fudbalera Sarajeva, Ljupko Petrović postavio izuzetno defanzivnu taktiku, što je itekako dalo rezultata u konačnici. Nakon 120 minuta igre nije bilo golova, te su igrači pristupili penalima.
Da će Zvezda zasjesti na krov Evrope dalo se naslutiti već u prvoj seriji, kada je golman i kapiten Stevan Stojanović odbranio šut Manuela Amorosa.
S druge strane, Robert Prosinečki, Dragiša Binić, Miodrag Belodedić i Siniša Mihajlović sigurno su pogađali, a gol odluke postigao je Makedonac Darko Pančev, te su Beograđani slavili 5:3.
Zlatnim slovima ostat će upisan ovaj sastav: Stojanović, Jugović, Marović, Šabanađović, Belodedić, Najdoski, Prosinečki, Mihajlović, Pančev, Savićević (Stošić) i Binić.
Crveno-bijeli su tako postali tek drugi klub iz istočne Evrope, poslije Steaue iz Bukurešta, koji je postao kontinentalni šampion. Zvezda je izvanrednu godinu krunisala 8. decembra iste godine, kada je u Tokiju u finalu Interkontinentalnog kupa savladala čileanski Colo Colo 3:0, te postala i prvak svijeta.
Malo je vjerovatno da će ovaj uspjeh Zvezde više ikada ponoviti jedan klub s ovih prostora.
sport.ba @sport.ba
Ljubitelji, oni stariji, najvažnije sporedne stvari na svijetu sjetit će se da je tadašnji trener Beograđana, a nesuđeni šef struke fudbalera Sarajeva, Ljupko Petrović postavio izuzetno defanzivnu taktiku, što je itekako dalo rezultata u konačnici. Nakon 120 minuta igre nije bilo golova, te su igrači pristupili penalima.
Da će Zvezda zasjesti na krov Evrope dalo se naslutiti već u prvoj seriji, kada je golman i kapiten Stevan Stojanović odbranio šut Manuela Amorosa.
S druge strane, Robert Prosinečki, Dragiša Binić, Miodrag Belodedić i Siniša Mihajlović sigurno su pogađali, a gol odluke postigao je Makedonac Darko Pančev, te su Beograđani slavili 5:3.
Zlatnim slovima ostat će upisan ovaj sastav: Stojanović, Jugović, Marović, Šabanađović, Belodedić, Najdoski, Prosinečki, Mihajlović, Pančev, Savićević (Stošić) i Binić.
Crveno-bijeli su tako postali tek drugi klub iz istočne Evrope, poslije Steaue iz Bukurešta, koji je postao kontinentalni šampion. Zvezda je izvanrednu godinu krunisala 8. decembra iste godine, kada je u Tokiju u finalu Interkontinentalnog kupa savladala čileanski Colo Colo 3:0, te postala i prvak svijeta.
Malo je vjerovatno da će ovaj uspjeh Zvezde više ikada ponoviti jedan klub s ovih prostora.
