Arsenal je jedan od najpoznatijih fudbalskih klubova, a možda i najbolji dokaz tome su broji svjetski timovi koji su prisvajali taj naziv u nadi da će im donijeti istu ili bar približnu slavu.
Širom svijeta poznati su i pod nazivom Topnici (The gunners), a na njemu mogu zahvaliti mjestu izvornog utemeljenja kluba u tvornici streljiva Woolwich Arsenal, u Londonu. Osnovali su ga radnici te kraljevske fabrike upravo na današnji dan, daleke 1886. godine, u jugoistočnom dijelu Londona. Ipak, u potrazi za većim brojem fanova 1913. godine uslijedila je selidba iz južnog u sjeverni dio grada.
Godine između dvaju svjetskih ratova su bile nevjerovatne. Iz Huddersfield Towna na klupu dolazi legendarni menadžer Herbert Chapman i krajem 1920-ih stvara vrlo uspješnu ekipu. Inače, prije dolaska u Arsenal, on je 1925. godine s Huddersfieldom osvojio dva uzastopna prvenstvena naslova. S Arsenalom je uradio dosta toga, vodio ih od jednog uspjeha ka drugom i postavio temelje za jednu od najdugotrajnijih fudbalskih legendi.
Chapman je poručio da će mu za sastavljanje pobjedničke ekipe trebati pet godina. Tako su 1930. godine osvojili prvi važniji trofej, FA kup, pobijedivši sa 2:0 Huddersfield, bivši Chapmanov klub.
Nijedna ekipa u engleskom fudbalu, sve do nedavne nadmoći Liverpoola i Manchester Uniteda, nije vladala cijelo desetljeće kao što je to tokom 1930-ih učinio Arsenal. Koristeći se domišljatom novom pozicijom stopera/veznog igrača, pet su puta osvojili prvenstvo, jednom bili drugi, dvaput osvojili FA kup i jednom završili na drugom mjestu u ovom takmičenju. Najbolji igrači iz tog razdoblja su bili: krila Joe Hulmei Cliff Bastin, napadači Ted Drake i Alex James, te defanzivci George Male i Eddie Hapgood, koji su i danas legende britanskog fudbala
Godine 1934. godine Arsenal je bio na dobrom putu da osvoji treći naslov u četiri godine, ali je Chapman umro. Rad s klubom nastavio je njegov zamjenik George Allison. Interesantno je da je pod Chapmanovim vodstvom Arsenal izbacio određeni član "the" ispred imena, navodno kako bi se našao na vrhu abecednog spiska klubova Prve engleske divizije.
Arsenal je ponovo do naslova prvaka došao s Tomom Whittakerom 1948. i 1953. godine, a 1950. osvojen je i FA kup. Ipak, najveći uspjeh stiže u sezoni 1970./1971., kada je Arsenal postao tek druga engleska ekipa u 20. stoljeću koja je osvojila dvostruku krunu - prvenstvo i FAk kup u istoj sezoni. U posljednjoj utakmici sa 1:0 savladan je veliki rival Tottenham, što je "Topnicima" donijelo naslov, a zatim je u finalu FA kupa sa 2:1 na Wembleyju pobijeđen Liverpool.
Pobjednički gol u ovom susretu postigao je Charlie George, igrač iz sjevernog Londona, koji je odrastao uz Arsenalov stadion.
Prvi uspjeh u evropskim takmičenjima dolazi osvajanjem Kupa velesajamskih gradova 1070. godine, kad je Arsenal udva susreta pobijedio belgijskog diva - Anderlecht, izgubivši u Briselu s 3:1, ali je na legendarnom Highburyju slavio s 3:0.
Glavni grad Belgije ipak mu desetljeće kasnije nije bio sretan, jer je u finalu Kupa pobjednika kupova na penale poražen od Valencije. Bilo je to za "Topnike" četvrto finale u tri godine, ali je pobijedo samo u jednom, finalu engleskog kupa protiv Manchester Uniteda 1979.
Među vrhunske igrače saveremnog doba spadaju Alan Ball, osvajač Svjetskog prvenstva 1966. godine, osvajač dvostruke krune kapiten Frank McLintock, Irci Liam Bradly, David O'Leary i Frank Stapleton, te izvrsni golman iz Sjeverne Irske - Pat Jennings.
Najveći uspjeh uslijedio je 1989. godine, kada je Arsenal nakon 18 godina postao prvi londonski klub koji je osvojio prvenstveni naslov. Titula je osvojena zahvaljujući pogotku Michaela Thomasa u 90. minuti u posljednoj utakmici protiv Liverpoola na zaprepaštenom Anfieldu, pod vodstvom Georgea Grahama.
Dvije godine kasnije, prije nego Graham napušta klub zbog svađe oko "lažnih" transfera, odnosno zabranjenih isplata, vrhunski krilni igrač, Šveđanin Anders Limpar pomogao je osvojiti još jedan prvenstveni naslov.
Graham je klub vodio i do pobjede od 1:0 protiv Parme 1994. godine u finalu Kupa pobjednika kupova. Pogodak je postigao napadal Alan Smith. Zvijezde tima bile su defanzivci - Lee Dixon, Steve Bould, Tony Adams i Nigel Winterburn, koji su u odbrani "Topnika" proveli više od desetljeća.
Grahamove kasnije ekipe su se mnogo oslanjale na pogotke Iana Wrighta, koji je prije dolaska iz kluba 1998. godine postavio rekord od 184 postignuta pogotka.
Grahama je naslijedio Bruce Rioch, ali ga početkom sezone 1996./1997. zamjenjuje Francuz Arsene Wenger. Pod njegovim revolucionarnim vodstvom Arsenal se iz jedne od najdosadnijih ekipa pretvorio u jednu od najzabavnijih. Wenger je do krajnosti iskoristio svoja poznanstva i svoje znanje kako bi u Arsenal doveo nove igrače, posebno Francuze Patricka Vieiru, Emmanuela Petita i Nicholasa Anelku, te holandsko krilo Marca Overmarsa. Nagrada je za to, uz izvrsnu igru Holanđanina Dennisa Bergkampa, bila osvajanje dvostruke krune 1998. godine.
Sljedeće tri godine Arsenal je bio u sjeni Manchester Uniteda i njegovih boljih finansijskih mogućnosti, a u naredne dvije sezone je bio viceprvak.
U finalu Kupa UEFA 2000. godine turski Galatasaray ih je pobijedio na penale, a Liverpool ga je u finalu FA kupa 2001. godine savladao s 2:1.
Međutim, Wengerov rad se u potpunosti isplatio u sezoni 2001./2002., kada njegova ekipa, osvježena Francuzima Thierryjem Henryjem i Robertom Piresom, uz izvrsnu podršku Šveđanina Fredrika Ljungberga, ponovo osvaja dvostruku krunu.
Arsenal je bio favorit za osvajanje prvenstva 2003. godine, ali ih je pred kraj sustigao United i nadmašio ih u konačnici. Morali su se zadovoljiti drugim uzastopnim trofejom u FA kupu, kad je Pires postigao jedini gol u pobjedi protiv Southamptona.
Međutim, u sezoni 2003./2004. nije nije sumnjao u Arsenalovu nadmoć, utemeljenu na činjenici da su sezonu završili bez poraza. Zabilježili su čak 49 utakmica u Premier ligi bez poraza, što je apsolutni rekord. Henry je igrao u životnoj formi i postizao prekrasne pogotke, Pires je komandovao veznim redom, a uspon forme stopera Kolo Tourea dodatno je ojačao odbranu pored gorostasa u liku Sola Campbella.
Liga prvaka ostaje jedino takmičenje koje Arsenal nikad nije osvojio. Najbliže su bili 2006. godine, kada su u finalu zaustavljeni od sjajne Barcelone sa 2:1.
Međutim, Wenger se ne predaje i samo je pitanje vremena kada će se domoći i ovog naslova.
Sve u svemu kada se sumira, Arsenal je jedan od najuspješnijih engleskih klubova. Osvojili su 13 Premiershipa, 10 FA kupova, te Kup kupova i Kup velesajamskih gradova.
Period bez trofeja podugo traje, a uzrokovan je prije svega odlaskom nekoliko odličnih igrača, poput Thierryja Henryja, Van Persieja, Samira Nasrija i drugih. Ipak, najveći trag u Arsenalu ostavio je upravo Henry, koji je u osam sezona provedenih u Londonu postigao čak 226 golova, postavši najbolji strijelac kluba u historiji.
Na Emiratesu je omiljen igrač, uvijek rado viđen gost i nikad nije krio sovju ljubav prema Arsenalu. Često, i danas, iako igra u MLS ligi, posjeću utakmice svog najdražeg kluba, a navijači ga nikad zaboraviti neće.
Međutim, tu su sad neki novi klinci, poput Aarona Ramseya, Mesuta Ozila, Jacka Wilsherea i Thea Walcotta, koji žele odvesti tim već ove sezone do naslova u nekom od takmičenja. Za sada im ide odlično, jer su vodeći u Premier ligi i pred prolazom u osminu finala Lige prvaka.
Uprkos finansijskoj nadmoći Chelseaja i Tottenhama posljednjih sezona oni ipak ostaju najveći londonski klub.
sport.ba @sport.ba
