U 6. minuti utakmice, 6. novembra 1996. godine Hasan Salihamidžić je postigao vodeći gol za BiH u prijateljskom susretu sa Italijom. Ljiljani su slavili s 2:1. Osim Brace, kojem je to bio drugi pogodak za reprezentaciju, Elvir Bolić je bio strijelac u 44 minuti za trijumf nad višestrukim svjetskim prvacima. Chiesa je postigao jedini go za "azzure".
Italijanska fudbalska federacija je napravila veliku gestu, u Sarajevo došla sa najboljim igračima i vratila se pognute glave.
Arigo Sachi došao je utvrditi svoje pozicije, a nakon poraza na Koševu podnio je ostavku. Fuad Muzurović je iz ovog prijateljskoj meča izašao jači. Meč je zamišljen tako da u svijet pošalje sliku kako je u BiH moguće igrati kvalifikacijske utakmice. Do tada kao "domaćini" igrali smo u Bolonji.
Nakon pobjede nad "azzurima" FIFA je dala zeleno svjetlo, nastavak kvalifikacija igrali smo na Koševu, gdje su "pali" Danci i Slovenci.
Meč sa Italijom ostat će upamćen i po oproštaju zaslužnih bh. asova Fahrudina Omerovića, Admira Smajića, Mehmeda Baždarevića, koji su igrali kada je bilo najteže.
Sachi je na Koševo došao sa Toldom, Maldinijem, D. Bađom, Zolom, Ravanelijem, Albertiniem, Casiragijem, Chiesom, Di Mateom, Toricelliem... Sve as do asa.
Fuad Muzurović je Sachiu suprotstavio ovu postavu: Dedić, Šabić (Dadić), Beširević, Konjić (Pintul), Begić, Jašarević, Glavaš, Halilović (S. Kapetanović), Bolić (Brkić), Salihamidžić, Baljić (Musić).
Sjećam se kako je noć uoči utakmice na press konferenciji Jusuf Pušina nasmijao novinare i goste iz Italije.
- Hvala vam puno za podršku i pomoć koju ste pružali našoj državi i NSBiH, ali mi ćemo sutra pobijediti- optimistički je izjavio Pušina, tadašnji predsjednik NSBiH.
Niko ga nije ozbiljno shvatao. Pobjeda je bila i to što je došla Italija, što su donijeli tone i tone opreme i druge pomoći, što su gostovanjem u BiH poslali jasnu poruku FIFA -i da se na Koševu mogu igrati zvanične utakmice.
Nakon utakmice i pobjede nad Italijom uslijedio je poziv iz Brazila. U samo mjersec dana BiH je igrala sa Italijom i Brazilom, višestrukim svjetskim prvacima. Zasluga je to Pušine, Džemaludina Mušovića, Saida Cerića, Mire Poljo, Sabahudina Saše Vugdalića, Faruka Hadžibegića, Mehmeda Spahe, Ivice Mioča, Mirsada Fazlagića, Fuada Muzurović, Aleksandra Ristića, Envera Marića...
Danas kada navijači još uvjek slave plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazil, lijepo je prisjetiti se kako je sve počelo.