sport.ba @sport.ba
Pomalo zaboravljeni, ali istinskim navijačima dobro poznati Henry Domercant, s mnogo uspjeha je nastupao za Bosnu i Hercegovinu kao naturalizovani košarkaš. Pouzdani bek šuter dao je kratki intervju za N1BiH u kojem je evocirao neke drage uspomene.
Bogata klupska karijera uz mnoga priznanja
Kao igrač, profesionalnu karijeru je započeo u turskom klubu Pınar Karşıyaka, nakon čega je prešao u Efes Pilsen, s kojim je osvojio Kup Turske i naslov šampiona Turske lige, te bio dva puta izabran za All-Star igrača. Zatim je nastupao za Olympiacos, Dynamo Moscow i Montepaschi Sienu, gdje je osvojio dva prvenstva Italije, dva Kupa Italije i dva Superkupa. Potom je igrao za Spartak iz Sankt Petersburga, s kojim je osvojio Ruski kup i bio izabran u simbolički prvi tim ruske lige te nastupio na All-Star utakmici. Nakon toga nastupao je za UNICS Kazan, gdje je izabran u All-EuroLeague Second Team. Karijeru je nastavio u Galatasaray Liv Hospitalu, a zatim je igrao i za Juvecasertu te Idaho Stampede.
Pomoćni trener na najvišem nivou - NBA tim Chicago Bullsi
U trenerskoj karijeri, radio je kao pomoćni trener u Maine Red Clawsima, zatim u Windy City Bullsima, gdje je kasnije preuzeo ulogu glavnog trenera. Trenutno obnaša funkciju pomoćnog trenera u NBA timu Chicago Bulls.
Dubok trag u košarkaškoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine
Svim košarkaškim sladokuscima, koji pamte Henryjevo igranje u nacionalnom timu, dobro je poznat period od prije otprilike 15 godina.
Nastupio je na dva evropska prvenstva - 2005. s prosjekom od 11 poena (Vedran Princ, Elvir Ovčina, Mirza Teletović, Samir Lerić, Edin Bavčić, Henry Domercant, Siniša Kovačević, Mujo Tuljković, Damir Mršić, Jasmin Hukić, Aleksandar Radojević, Kenan Bajramović) i 2011. godine, gdje je bilježio prosječno 13.2 poena (Nemanja Gordić, Aleksej Nešović, Ermin Jazvin, Goran Ikonić, Milan Milošević, Edin Bavčić, Saša Vasiljević, Elmedin Kikanović, Mirza Teletović, Henry Domercant, Nihad Đedović, Kenan Bajramović).
U međuvremenu je igrao kvalifikacijske prozore za Bosnu i Hercegovinu.
Na početku razgovora Domercant navodi da je uživao igrajući za reprezentaciju, ali i da je učio i rastao kao igrač istovremeno:
"Pa, uživao sam igrajući za reprezentaciju. Naučio sam mnogo o košarci. Naučio sam mnogo o igranju različitih stilova košarke. Bio sam tamo s tri različita trenera i igrao sam s nekim starijim igračima, a zatim i s mlađim. Mislim da mi je to pomoglo kao igraču, pomoglo mi da naučim različite uloge. Kada sam tek došao, imao sam drugačiju ulogu jer smo imali veoma iskusnu ekipu. I tako sam samo pokušavao da se uklopim i pomognem gdje sam mogao. Vremenom, uspio sam da dobijem veću ulogu, naravno uz različite trenere i sisteme. Imao sam i malo više individualnog uspjeha, ali sve iz toga sam učio i rastao kao igrač. Tako da se na to vrijeme osvrćem samo s lijepim uspomenama. "
Možeš li se prisjetiti nekih trenutaka s utakmica ili emocija koje za tebe obilježavaju te turnire? Koje ti je najbolje sjećanje i ko ti je tada bio najbolji prijatelj?
"Oh, pa bilo je puno dobrih momaka s kojim sam igrao. Sjećam se kada je Mirza bio mlad, pa onda kad sam se vratio, Mirza je već postao zvijezda, znaš. Damir Mršić je bio veliko ime u Turskoj kada sam počinjao, i igrati s njim te vidjeti njegov pristup igri bilo je posebno. Volio sam žilavost Kenana Bajramovića, a znao sam ići jesti palačinke s Felom (Feliksom) Kojadinovićem. Dobro sam se provodio s mnogim igračima. Jasmin Hukić me mnogo naučio. Lista je duga… Ratko Varda je bio lud kad si s njim izlazio u noćni klub. Bilo je to lijepo vrijeme i naučio sam mnogo od tih momaka."
Jesi li još uvijek u kontaktu s nekim od njih?
"Ne, dugo nisam razgovarao ni s kim. Ali kad god nekoga sretnem ili se čujemo, uvijek je samo ljubav."
Bosanskohercegovačka javnost te prihvatila kao svog. Da li si ostao povezan s jednom zemljom koju prije nisi poznavao?
"Trudim se pratiti šta rade. Naravno, neke igrače iz NBA imao sam priliku gledati. Prije par godina obraćao sam pažnju na to šta radi Musa (Džanan). Naravno, Nurkić (Jusuf) – volim ga gledati, talentovan, visok. I uvijek sam nekako iz pozadine pratio ekipu i navijao za njih. I dalje je "Haj'mo Bosno, Bosno, Bosno, haj'mo Hercegovino", znate cijenim to što sam bio dio njih, što sam igrao za njih. Tako da i dalje radim šta mogu da ih pratim. U ovom trenutku mnoge igrače ne poznajem, pa ne mogu imati neko snažno mišljenje šta će uraditi. Naravno, nadam se da će se dobro pripremiti i da će izaći na teren i boriti se."
Naturalizovani igrači i dalje su dio bh. reprezentacije. Sada je to John Robertson. Na osnovu tvog iskustva, šta misliš da je najvažnije da bi se oni zaista uklopili u zajednicu?
"Pa, mislim da treba da se potrudi da se uklopi van terena. Mislim da će mu to pomoći i na terenu. Košarka je timski sport, ali košarka je košarka. Ako samo pokušaš da odigraš pravu akciju i da vodiš primjerom, mislim da su to stvari koje će mu pomoći da ode daleko."
Ako pratiš trenutno stanje evropskih reprezentacija, koja su tvoja predviđanja za predstojeći Eurobasket? Koga vidiš kao glavne favorite? Može li Bosna nešto napraviti?
Uvijek vjerujem da je sve moguće. Vjerujem da će bh. tim izaći i boriti se i igrati čvrsto. Vjerujem da mogu sve. Moram vjerovati u to. Možda je to zato što sam navijač u srcu. Želim im dobro. Ali, naravno, ima talentovanih igrača ako timovi ostanu zdravi. Luka Dončić je nevjerovatan igrač, Giannis (Antetokounmpo) u Grčkoj isto tako. Znam… Şengüna (Alperen) u Turskoj i neke njihove igrače… Francuska ima sjajne igrače. Puno je timova s potencijalom.
Možda Srbija, Nikola Jokić, Nikola Jović?
"Pa, naravno. Igrao sam za trenera Srbije, Pešića (Svetislav) u Dynamo Moskvi. On ima dugu historiju pobjeda. Kao što sam rekao, ima puno opasnih timova, jako talentovanih imova."
Nakon uspješne igračke karijere širom Evrope, sada si pomoćni trener u Chicago Bullsima. Koji aspekti tvoje evropske košarkaške filozofije su uticali na tvoj stil trenerskog rada u NBA?
"Uh, previše ih je. Naravno, mislim… komunikacija, učenje kako komunicirati s različitim ljudima, različitim stilovima. Komunikacija je velika stvar u trenerskom poslu. Mislim i naporan rad. Naučio sam kako raditi i pripremati se. Također, učenje košarke iz različitih perspektiva. U inostranstvu je stil igre drugačiji. A sada u NBA i na koledžu stil je opet drugačiji. Sve to mi je pomoglo da budem svestraniji u svom košarkaškom znanju, odnosno košarkaškom intelektu."
Imaš li neku poruku za navijače u Bosni i Hercegovini?
"Da. Nastavite. Nastavite da navijate i borite se za svoj tim. Nedostaju mi. Nadam se da ću ih jednog dana ponovo vidjeti. Možda treba da pokušam aplicirati da budem pomoćni trener reprezentacije. Ali da, cijenim ih i igračima su potrebni, njihova podrška je važna."
Dakle, možemo te očekivati jednog dana u Sarajevu?
"Hej, nedostaju mi dobri ćevapi. Zvuči dobro. Radujem se tome. Hajmo Bosna!", završava sa stilom razgovor pomoćni trener Chicago Bullsa.
