sport.ba @sport.ba
Jusuf Nurkić, košarkaški reprezentativac Bosne i Hercegovine i član Utah Jazz govorio je za N1 o pripremama "Zmajeva", predstojećem Eurobasketu i mnogim drugim temama.
Priključio si se reprezentaciji prije malo više od 20 dana, da li ste svi personalno zadovoljni odrađenim poslom, vjerujem spremni za Eurobasket?
“Kao i svake pripreme, uvijek imate razne faktore, koji mogu uticati na sve. Povrede, pripreme, putovanja… Mislim da nije objektivno bilo igrati utakmicu sa Srbijom direktno iz aviona, s obzirom na stanje na terenu, da smo došli prvi dan i bez treninga. Govorim o timskim treninzima. To su sve pripremne utakmice. Dobili ih ili izgubili, aposlutno su nebitne. Morate se uigrati. Opet smo imali promjene, povrede Muse i Castanede, promjena stranca u ekipi. Zaboravio sam i kapitena Miralema Halilovića. Imao je peh s ložom. Okolnosti su takve, moramo ih poštovati, mislim da smo izvukli maksimum u svemu. Uvijek je zanimljiv ‘vibe’ oko nas, ali mi imamo svoj put”, kazao je bh. centar.
Može li proraditi taj naš inat, kada su nas možda mnogi i otpisuju zbog navedenih problema?
“Tako je. Bio je pritisak na uspjeh, možda je sada već i rasterećno. Očekivanja navijača su sada malo manja. Iskreno volio bih da ekipe tako gledaju na nas, da nas otpišu, ali mislim da neće izgledati kako to ljudi misle.”
Povratak Johna Robersona?
“Svaki igrač nam je važan. Roberson je ključan igrač što se tiče bekovskih pozicija, da rastereti mene i suigrače, u smislu njegovog šuta. Biće potreban sigurno. Sada ne možemo govoriti u kakvom je stanju stigao, ne možemo ljude mjeriti odmah sa puta iz Amerike. Niko ovo nije očekivao, ali moramo izvući najbolje što možemo iz svega.”
Mnogo polemike u javnosti izazvala je priča o playmakeru. Selektor Adis Bećiragić je objasnio zbog čega se odlučio na Robersona umjesto Castanede, mnogi su priželjkivali Luku Garzu? Tvoje mišljenje?
“Pa iskreno, prvo o Garzi i cijeloj familiji sve najbolje, mislim da ni oni ne mogu uticati, kao ni mi igrači. Ne znam zašto se to ne razumije malo više, s obzirom da je to tehnička stvar, nije nešto na što selektor može uticati ili ne može. U momentu okupljanja smo imali dosta visokih igrača, a onda logičkim slijedom još jedan visoki, bilo bi pet visokih košarkaša. To bi bilo komplikovanije kako raspodijeliti minute svima. Kako god okrenemo KS BiH i FIBA su u jednoj tehničkoj ispravnosti. Mislim da nismo uradili sve što smo trebali, da bi Luka bio domaći igrač. Barem tako FIBA nama igračima kaže i javno. Možete sve vrlo lako provjeriti”, kazao je Nurkić.
Želim da pređemo na naše naredne protivnike i prokomentarišemo grupu na Eurobasketu. Prvo protiv Kipra, slijede aktuelni prvaci Španci, onda mečevi sa jakim selekcijama Italije i Grčke, pa grupnu fazu zatvaramo s Gruzijom. Mnogi nas otpisuju i već predviđaju scenarij, u kojem će o plasmanu dalje odlučivati posljednja utakmica s Gruzijcima?
“Sve je nekako dramatično, kao i cijela situacija kod nas. Utakmicu po utakmicu moramo igrati. Po meni vrlo je bitno šta mi moramo raditi. Ne šta će Španija, Italija i Grčka. Mi smo pored svih problema vrlo kompetentna ekipa. Imamo stvarno dobrih igrača. Samo se nadam da ćemo svi ostati zdravi. Tako se može desiti i sa Kiprom, moramo dati respekt svima. Izgubili su sve utakmice i opustiš se misliš sve lagano, a ljudi će dati sve od sebe da opravdaju domaću publiku. Možemo igrati sa svima, pokazali smo to hiljadu puta.”
Gledate li snimke iz Skenderije recimo protiv Francuske, kada ste pobijedili, kako biste se dodatno motivisali za naredne mečeve?
“Te utakmice kada igrati protiv velikih ekipa, ne treba ti motiv, same po sebi su draž. Ne da ne poštujem druge selekcije, imamo momka koji ima 19 godina i bit će mu ovo odlično iskustvo. Bit će najmlađi mislim ikada iz reprezentacije BiH, koji je otišao na prvenstvo.”
Dres BiH nosite s posebnom emocijom, predstavljate našu domovinu na najvećoj košarkašoj sceni svijeta. Kakve su to emocije, da li se one mogu pretočiti u riječi, šta vama znači domovina Bosna i Hercegovina?
“Nisam nikad to gledao kao obavezu. Gledao sam da živim sasvim svoj život. Možda zato što sam iz tako malog mjesta i potekao. Otišao u svijet sa 14 ili 15 godina. Ostalo je nostalgije, što nisam odrastao više godina ovdje. Kad god se vratim imam dojam da je sve bolje nego što je bilo. Ne znam, da li je tačan odgovor zbog ovog ili onog, jednostavno to je tako. DNA još se ne može promijeniti, krv ne možemo mijenjati, tu smo u svim dobrim i lošim stvarima zajedno. Nekome će se svidjeti, nekome ne, ali pokušavam živjeti svoj život, a ne tuđi”, zaključio je Nurkić.
