Edin Džeko na vrhunskom nivou igra duže od deset godina. Promijenio je tri od pet najjačih evropskih liga i potpuno zasluženo stekao reputaciju jednog od najboljih napadača svoje generacije.
S vremenom se Džeko promijenio kako to obično i biva. Sazreo je kao fudbaler i osoba te sada baš i ne radi stvari koje je radio u prošlosti. Reklo bi se "mladost-ludost".
Ponašanjem na terenu i van terena popularni Dijamant je postao primjer svima te ga mnogi mališani opravdano smatraju junakom svog djetinjstva i u njemu vide sportskog uzora.
Tokom sazrijevanja i Džeko je znao izgubiti živce i jednostavno eksplodirati. Izbaciti bijes iz sebe i ono što mu je u mislima. To se manje-više desi svakom fudbaleru najmanje jednom tokom karijere.
Sarajlija je karijeru počeo u Željezničaru, zatim je igrao u Češkoj, a potpunu igračku afirmaciju i nagovještaj vrhunske karijere je doživio kao član Wolfsburga u čijem je dresu bio najbolji strijelac Bundeslige, te prvak Njemačke.
Dok je igrao za Wolfsbrug nakon jedne utakmice protiv HSV-a bio je toliko iznerviran da je na putu u svlačionicu sočno psovao na bosanskom jeziku što se može vidjeti i na snimku ispod.
Naime, u tom susretu Vukovi su vodili s 1:0 upravo golom Džeke, ali su duboko u sudijskoj nadoknadi primili gol za izjednačenje te je meč završen 1:1.
Inače, bh. napadač je tu sezonu završio kao najbolji strijelac Bundeslige, da bi na zimu 2011. otišao u Manchester City za tada nevjerovatnih 37 miliona eura.