sport.ba @sport.ba
Priroda se se grubo poigrala sa Zionom Klarkom i prije nego što je bio rođen. Zbog rijetkog sindroma još u majčinom stomaku njegov organizam se nije pravilno razvijao, pa je te 1997. na svijet došao bez nogu.
Tu nije bio kraj njegovim mukama, biološka majka ga je napustila, završio je sirotištu gdje je odrastao i često trpio stalna zadirkivanja, pa i zlostavljanja od ostale djece. Sve to uticalo je da Zion bude agresivan.
- Nemam šta da krijem, bio sam problematičan kao dijete, jer sam svašta pretrpio - kaže ovaj hrabri momak.
Sve se u njegovom životu okrenulo kada je pročitao knjigu "Nema izgovora" američkog pararvača Kajla Mejnjarda, koji je uprkos velikom hendikepu (amputirane su mu ruke i noge), bio uspješan sportista i postigao nemoguće - popeo se na Kilimandžaro.
Zion je tada čvrsto odlučio da se bavi hrvanjem i vrlo brzo je postao dobar takmičar. Bio je veoma uspješan u svojoj kategoriji, ali je uporedo trenirao sprinteve - u kolicima, a što je interesanto, i rukama. Imao je veliku podršku žene koja ga je usvojila i postala druga majka.
Zbog snage i eksplozivnosti koje je imao nakon dugogodišnjih napornih treninga, trčanje na rukama mu je postalo specijalnost. Ubrzo je shvatio da je veoma brz i u disciplini na 20 metara je postizavao sve bolje rezultate, a onda je jednog dana oborio svjetski rekord!
- Znate šta bih danas rekao svima koji su me tukli i maltretirali? Rekao bih im "hvala" jer sam zbog toga postao jači i shvatio da ništa ne može da me slomi. Moja poruka ide svim klincima koji zbog raznih hendikepa misle da je njihov život beskoristan - kaže Zion, koji je u međuvremenu postao motivator i glumac, a vjeruje da će predsdstavljati Sjedinjene Američke Države na Paraolimpijskim igrama.
