sport.ba @sport.ba
MIRZA DELIBAŠIĆ je direktor košarkaškog kluba Bosna, a Slavica Šuka-Delibašić najbolja igračica ekipe Željezničar. Njih dvoje su u braku, što je još jedna potvrda da su sportska druženja u gradu na Miljacki završavala upravo tako...
O životu izvan reflektora govori i ovaj zapis.
Sarajevo kao da je grad zaljubljenih među koševima. Ljubiteljima sporta još je u sjećanju idila ispod obruča između Čede Đuraškovića i Vere Čerečine, zatim Ljubiše Lučića i Jasminke Šahović, reprezentativaca Bore Vučevića i Ljilje Kubure, a najnovija je i veza između legende sarajevske i sigurno europske košarke Mirze Delibašića i reprezentativke Slavice Šuke.
Mirzini trofeji
Poslije niza godina stanovanja u stanu u Ulici Pavla Goranina obitelj Delibašić (Slavica, sin Danko i Mirza) preselili su se prije nekoliko mjeseci u troipolsoban stan u naselju Ciglane.
Koševa, doduše, u stanu nema, ali je zato prepun pehara, trofeja, zastavica, značaka, suvenira, velikih albuma za slike. Mirza ima posebnih razloga za ponos jer je jedini jugoslavenski košarkaš koji je osvojio sve trofeje amaterske košarke (igrama u Bosni, Realu i reprezentaciji).
"Kada nam dođu gosti dobar dio vremena provedu u razgledanju tih stvari, pa izgleda kao da je kod nas mali sportski muzej ili izložba", kaže gostoljubiva domaćica Slavica.
Trinaestomjesečni sin Danko neumorno trči za loptom, ali ne samo košarkaškom. Vidi se da ima sportske krvi.
'"Morao bi postati veliki igrač'", kaže Slavica. "Osim ako ga sport uopće ne bude interesirao. Naravno, želja mi je da se bavi sportom koji toliko vole njegovi roditelji."
Mirza iz prvog braka ima osmogodišnjeg sina Darija koji sada živi u Beogradu.
"Normalno je da bih volio da moji sinovi Dario i Danko budu sportaši. Dario je već krenuo mojim stopama. Igrao je tenis, a sada želi trenirati košarku. Ako se želi baviti ovim sportom, to može samo u KK Bosna jer je to moj i njegov klub. Nije što je moj sin, Dario je veliki talent.
• Zašto ga ne pošaljete u košarkašku školu Moke Slavnića?
"Moj bivši suigrač ne vodi više tu školu jer je otišao u Španjolsku. Ta škola je sigurno odličan potez, ali Moka mi se žalio da je za njeno otvaranje trebalo pribaviti 49 dozvola.
Sport i brak
Mirza, košarkaški poeta i romantičar s terena, takav je i u životu. Vrlo je emotivan, iskren i uvijek govori bez "dlake na jeziku". S velikim oduševljenjem priča o svojim sinovima, ali i o braku sa Slavicom.
"Ja imam svoju filozofiju odnosa sin - otac. Kada je Dario napunio šest godina, sjeli smo 'kao veliki' i ja sam mu rekao da smo od tog dana iskreni prijatelji. Takav odnos i gradimo jer u 'ravnopravnom' razgovoru na drugi način on prima moje savjete, recimo da dobro uči."
"Naš brak je dobar", kaže Slavica. "Košarka nam je vrlo jaka veza, jer se daleko bolje razumijemo i shvaćamo, lakše se tješimo u teškim trenucima. Mirza se strahovito mnogo posvetio Bosni, vrlo je vezan za ovaj klub i kada ekipi ne ide to mu pada teško.
Nedavno se poslije duže pauze, radi rođenja djeteta, Slavica vratila košarci.
"Bila sam već čvrsto odlučila da se više ne bavim sportom, ali me je Mirza uvjeravao da je još rano za povlačenje. On je forsirao, a kada sam mu rekla da imam ponudu Željezničara, ostao je bez teksta. Ipak, kasnije je popustio, svjestan da bi bio loš odnos da igram u klubu kojem je on direktor.
Vratila sam se košarci zahvaljujući i majci Mileni koja živi s nama i koja dok me nema brine o djetetu. Kada sam na putu, nekoliko puta dnevno zovem telefonom i pitam za malog.
Ostane li vremena i za neki hobi?
"Trudim se što više naučiti kuhati, 'kupujem' recepte od Mirzine mame Dude. Osim pohvala od muža, najdraži su mi oni koje su uputili Davorin Popović i kum Zdravko Čečur za specijalno pripremljene punjene paprike. Kažu da su polizali prste.
Mirza je prije obožavao automobile, BMV ili što ja znam, a sada kao da ga je to prošlo. Vozi Golfa, a imam osjećaj da bi mogao i bez auta."
Najslađa torta
Bivši košarkaški as je veliki gurman, ali se slabo snalazi u kuhinji.
"Jednom sam pokušao obradovati suprugu i ispržiti sam jaja, ali nije išlo, iako me je ona pohvalila."
Za razliku od većine sportaša koji obožavaju slatko, Mirza može na prste prebrojati koliko se puta osladio.
"Dva-tri puta sam pojeo 'havanu' i to više na silu. Jednom mi je torta zaista bila ukusna. Bilo je to u Grenobleu, na večeri poslije osvajanja velikog trofeja Kupa prvaka. Tortu nam je napravila Jugoslavenka koja živi godinama u tom gradu. Sa suzama u očima rekla nam je da s toliko ljubavi nikada nije pravila slatko, iako joj je to posao, i meni je to slatko bilo tada najslađe na svijetu.
Mirza se voli sportski odijevati, a Slavica je prije braka bila na glasu kao ljubiteljica ekstravagantne mode.
"Mnogo sam putovala i kupovala odjeću u inozemstvu. Odijevanje mi je bilo možda i hobi. Sada i ne pazim toliko, manje kupujem i to sve kod nas."
Direktorska funkcija u KK Bosna, znači li to da je ON "šef" i u kući?
"Kod svih odluka mi se dogovaramo, ali je normalno da se zna glava familije, a to je Mirza. On je zaista vrlo pažljiv. Volimo se družiti s ljudima i ponekad izađemo na večeru."
Direktorska plaća Delibašića je 32 milijuna starih dinara, dok Slavica s premijama ima oko 20 milijuna.
"Ne oskudijevamo, ali i ne rasipamo. Živimo dobro."
Zbog bolesti Mirza je rano prekinuo karijeru. Tako jedna lijepa košarkaška priča nije do kraja ispisana. Ostala su divna sjećanja i sada po neki šut na koš na treningu, ples s loptom, onako za svoju dušu.
"Osjećam se odlično. Sada nemam problema sa zdravljem, a to je najvažnije."
Dok smo napuštali sretnu obitelj Delibašić, zazvonio je telefon po tko zna koji put. Na liniji bio je velikan svjetske košarke Wayne Brabender iz Madrida. On je jedan od mnogobrojnih Mirzinih drugova iz svih krajeva svijeta, a ta prijateljstva su uz sretnu obitelj ogromno bogatstvo.
Izvor: index.hr
