Bio je april, na letu iz Splita za Manchester preko Frankfurta Slaven Bilić napravio je popis osam klubova u Europi u kojima bi, realno, mogao raditi i koji bi željeli njega. Dva mjeseca kasnije postao je menadžer West Bromwich Albiona:
„Potpisao sam i prije nego što ću doći, čistio sam kofer i pronašao taj komadić papira. Na njemu je pisalo 'West Brom'. Pokazao sam ga supruzi Ivani i rekao: 'pogledaj ovo'.“
Izrekavši to opalio je šakom po stolu, nasmijao se široko, ne posljednji put tijekom velikog intervjua koji je dao novinarima Telegrapha.
„U životu možeš kukati oko kvalitete hrane, vremena, da je prevruće, štogod, ali život je jebeno odličan. Odličan je. Ja sam menadžer WBA i, hej, vraški je dobro. Biti menadžer ovog kluba je jebena privilegija. Nije lako, naravno, košta puno energije i žrtvovanja, ali jesam li sretan? Naravno da jesam.“
I izgleda tako, piše kolega Jason Burt, glavni dopisnik The Telegrapha sjedajući na večeru sa Slavenom u Birminghamu. Restoran je talijanski i Bilić ga obožava. U gradu je sparno, ali hrana je vraški dobra, a West Brom se sprema započeti sezonu u Championshipu protiv Nottingham Foresta u subotu uvečer.
Slaven je bio bez posla od otkaza u saudijskom Al-Ittihadu u veljači, priznaje, otišao je raditi na Bliski istok zbog love, ali imao je i druge razloge…
„Nedostajao mi je pritisak. Otišao sam tamo jer je tamo nogomet važan, 50 tisuća ljudi na tribinama je za većinu nas, koji znamo kakav je to osjećaj, potreba za radom. Ta odgovornost, ta vrsta moći… Znate što želim reći? Taj osjećaj da ste odgovorni za nešto veliko, to ljudima koji su iskusili moć, znači jako puno".
„Ljudi pričaju o toj vrsti pritiska kao da je bolest. U nogometu je jako puno takvih „bolesti“, ali pritisak nije jedna od njih. On je jako dobar i kad nestane, odnosno kad dobijete otkaz, to je prvo što vam nedostaje…“
Bilić ima jasno definiran plan u West Bromu i on ne uključuje ostanak u Championshipu.
„Iskreno, klub mi nije postavio ultimatum da se odmah moramo vratiti u Premier ligu, ali West Brom mora biti kandidat za promociju. Moramo biti u utrci do samo kraja, ne može nam ambicija biti sredina ljestvice. Nisu me doveli zato…“
Problem će biti velika promenada u igračkom kadru, West Brom je ostao bez cijele sile igrača ovo ljeto, najbolniji će biti izostanci zvijezda poput Dwighta Gaylea, Jayja Rodrigueza, Craiga Dowsona i Salomona Rondona.
„Ljeto nije bilo lako,“ priznat će: „U jednu ruku jedva čekam kraj prijelaznog roka, ali svjestan sam da ću kad uđemo u posljednje sate, moliti za još koji dan, jer imam kratak kadar. Otišlo je puno igrača, odličnih igrača i moramo dovesti nove, ali neće biti lako zamijeniti 48 golova koje su lani zabili Jay Rodriguez i Dwight Gayle, Barnes još 10, a Dawson šest, to je praktički 80 posto naših golova. Nisam ljutit, jer znam da je to uobičajeno u nogometu, ali moramo pronaći zamjene.“
Kaže kako ne traži puno: „Realan sam, rekao sam im – 'okej dečki, ovo je minimum koji moramo ostvariti, hajdemo najprije riješiti to'. Nisam umišljen lik, znam da ću poboljšati igrače, ali ne možeš poboljšati nekog tko nije ovdje. Ne bježim od odgovornosti, naprotiv uživam u njoj, ali moram imati momčad. Imamo li dobru momčad? Imamo. Imamo li dobre igrače? Imamo. Jesmo li doveli dobre igrače? Jesmo. Ali, potrebna su nam još trojica ili četvorica.“
Jedan od onih koji je došao i s kojim je Slaven oduševljen jest Filip Krovinović, 23-godišnji „zemo“ koji je utjelovljenje napadačkog, pozitivnog nogometa kakav Bilić želi igrati. No, hoće li to proći u ovoj ligi?
„Pitate li mene, mit je da se ne može igrati lepršavo i napadački u ovoj ligi. Ljudi kažu 'želio bih vidjeti Messijev dribling na kišnu večer u Stokeu'. Dajte molim vas, pa čovjek je zabio više golova u Engleskoj od nekih igrača koji su cijelu karijeru proveli ovdje, ali ljudi i dalje govore tako nešto. Ako si takav nogometaš, takav si nogometaš. Postoje igrači koji su prikladniji nekim ligama od drugih, ali ako imaš momčad punu takvih igrača, tako ćeš igrati…“
„Primjerice, imate igrača poput Krovinovića. U Hrvatskoj se pitaju „je li premalen?“, ali za mene to nije problem. Kad je u duelu s Jakeom Livermoreom ili Kylom Bartleyjem, neće imati puno šanse, ali tako je i Davidu Siliv odnosno Luki Modriću. Pitanje nije „koliko su fizički jaki?“, pitanje je „imaju li muda?“ Modrić, Silva, Manuel Lanzini se ne boje. Kad je tako, nije bitno koliki su.“
„Davno je u Portsmouthu igrao Robert Prosinečki. Došao je u smiraju karijere i svejedno bio najbolji igrač u Championshipu. A tad je Championship bio jači“, rekao je i ponovo opalio šakom po stolu. „Stoga, ako si dobar igrač, pronaći ćeš svoje mjesto, a na terenu nikad dosta dobrih igrača.“
Problem u ovoj ligi jest što u Championshipu predsjednici su zloglasni po tome što nemaju puno strpljenja sa svojim menadžerima, ali Bilić ne želi čuti takve tvrdnje:
„Pa gdje imaju vremena?! Nema puno razlike između Championshipa, Premier lige, Serie A ili Hrvatske kad je to u pitanju. Trener Hajduka (Siniša Oreščanin op.a.) dobio je otkaz uoči početka prvenstva. Okej, ispali su iz Europe što je važno hrvatskim klubovima, ali prije nego što je liga uopće započela?!“
„Vremena kad su se ljudi smijali Talijanima što otpuštaju trenere svako malo su davno iza nas. Sjećam se kad je West Ham žu 10 godina promijenio više menadžera nego stoljeće prije toga. Ni ova liga se ne razlikuje. Nogomet je preslika društva, danas ljudi žele sve i žele to odmah. U nogometu to znači, učini to sad, čini to svake sedmice. Nema remija, uvijek tri boda!“
„Otežava li to posao? Da, ali pravila su ista za sve. Neki će možda biti strpljiviji, ali na koncu dana, sve je to manje-više isto kao prije. Nisam iskusio Championship, ali dugo sam razmišljao o njemu gledajući utakmice, razgovarajući s menadžerima, igračima, zamišljao sam se u toj situaciji. Ova liga je bit nogometa, vrlo je jedinstvena po pitanju intenziteta, broja utakmica, publici, svega što ide uz nogomet, a što se ponekad u drugim ligama izgubi. Ali, to sam želio.“